<< Prethodna   Trenutno se prikazuje stranica 2 od ukupno 18 stranica Sljedeća >>

SRETAN BOŽIĆ!

Mariji se noćas navršilo vrijeme da porodi Sina svoga prvorođenca. Božić je blagdan Božje vjernosti svojim obećanjima. Ovo je doista jedinstveno rođenje u ljudskoj povijesti. Dijete rođeno u božićnoj noći započelo je novi povijesni tijek. Dogodilo se to tri tisuće godina od općeg potopa, dvije tisuće godina od Abrahama. Tisuću sedamsto godina od Izraelova izlaska iz Egipta, tisuću godina od slavnog kralja Davida, za vladavine rimskog cara Augusta, kad je stari vijek došao do svoga kraja, rodio se obećani Mesija, Isus, Spasitelj ljudi.
Sretan Božić, vama očevi, da budete u svemu primjer svojoj djeci, a posebno u zalaganju za dobro cijele obitelji i da nađete vremena za igru, za izlete, za zajedničko veselje!
Sretan Božić, vama majke, da budete revne u odgajanju svoje djece, kako bi jednog dana narasli u dobre ljude, na radost vama i cijelom rodu hrvatskom!
Sretan Božić, vama djedovi i bake, da imate razumijevanja s nama koji smo često razigrani i nezahvalni za vašu ljubav i pažnju. Sjetite se da nije važno koliko vremena provedemo zajedno, nego da nam je zajedno lijepo.
Sretan Božić, vama bolesnici, starci i nemoćni, koji i ovaj Božić morate provesti u osami, pritisnuti bolima i nevoljama! Sigurno smo da će vas se netko sjetiti i doći vam olakšati vašu usamljenost.
Sretan Božić, vama mladi, koji ćete uskoro preuzeti kormilo budućnosti! Imamo povjerenja u vas. Djeca ste Božja i ne možete nikada posve skrenuti s njegovog puta.
Sretan Božić, vama dragi branitelji i čuvari reda, koji ste čuvali ovo božićno svjetlo, a posebno vama koji i u ovoj svetoj noći čuvate Lijepu našu!
Sretan Božić, svima vama koji kroz čitavu godinu s nama zajedno slavite dolazak Gospodnji,  Njemu se molite i u Njemu sve ljude ljubite!
Hvala ti Gospodine što si našem malenom životu dao tako velik smisao: s tobom raditi, pravdu tvoriti, mir širiti. Ti želiš da bez nasilja i bez zapovijedi, samo vjerom i strpljivošću nosimo tvoju ljubav. Daj nam svoju snagu. Vodi nas da vidimo dalje od izvanjskoga i da otkrijemo utjehu i radost, zdravlje i sreću. Blagoslovi naša nastojanja i sačuvaj nas od svakoga zla.

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!

Tega leta

Pastiri, stante se!

Tega leta, zide van zapoved od krala Gušte da se ima naredit popis sega sveta. Of prvi popis je delan vu vreme gda je Kvirnije upravlal Sirijom.
I tak vsi su prihajali, saki vu svoje kraje. Tak i Joža z Galileje, iz grada Nazareta pojde u Judeju v Davidov grad Betlehem jer je bil z hiže Davidove, da se zapiše zi svojom Marijom, koja je v tem cajtu bila noseća. Gda su tam prišli dojde joj cajt da rodi. I rodi svog dečeca, prvenca, povi ga u pelenice i dene vu jasle, kaj nisu ih šteli zeti niti v jednu hižu.
Dolaze mi riječi evanđelja kojeg je moja baka znala napamet i uvijek smo to slušali na badnjak kad je otac unio svijetlo i slamu u kuću. Slamu iz našeg polja kojeg su požele ruke mojih ženskih ukućana. Svjetlo je ostalo gorjeti cijelu noć. Stavljali smo pšenicu na stol koju smo posijali na sv. Luciju. Gledali smo kako nam je uspjela jer smo vjerovali da će nam takva biti iduća godina. Žita je bilo u škrinjama. Sjećam se kako smo s velikim poštovanjem oblačili svečano rublje s padanjem prvog mraka na badnjak. To rublje, rubače, oplečke, gače… kaj su od našeg platna otkale naše žene. Divila sam se preboru na domaćim stoljnjacima. S koliko ljubavi su tkalci radili ratne mustre na stolnicama i ručnicima koji su visili na vratima.
Hrana je bila naša, naše brašno, meso, mast, orasi, sir, vrhnje, pečenka… A tek nakit. Izrađivali smo ga čitavo došašće. Svaku večer kod druge obitelji pleli su se vijenci za naš „sveti kut“ i raspelo. Jabuku božićnicu smo donjeli iz podruma. Drvce smo našli u našoj šumi, božikovinu s crvenim bobicama. A tek pjesme? Orilo se iz svake kuće pjevanje naših božićnih pjesama. Najviše smo voljeli one što su se pjevale samo u našem kraju: „Pastiri stante se“ i „Potecite pastiri“.
A crkva, da ste samo vidjeli jaslice, najljepše u župi, najveće. Polnoćka je bila svečana.

Stara sam devedeset godina. Gledala sam svoje ukućane na badnjak. Badnjak 2010. godine.
Mati se trudila napraviti kolače. Koristila je smrznute kore. Gibanicu je kupila u pekari i još dobila kuglof na poklon. Pšenica koju su stavili na sv. Luciju nije uspjela jer radi centralno grijanje i zaboravili su je zaliti. Možda zato kaj je iz Mađarske. Kupljena je jedna prekrasna na placu. Meso je bilo iz Konzuma. Deklaracija je govorila da je porijeklom iz Južne Amerike. Na stolu su stolnjaci izvezeni božićnim motivima. Strojna izrada. Kuglice. To je posebna priča. Made in China . Važno da su sve jednake boje. Ove godine je moderna crvena boja. Bor je plastični. Izvađen iz plastične vreće iza ormara. Gdje je onaj miris svježine zelenila? Jabuke su iz Slovenije.
A božićne pjesme. Pjevali su neke engleske, pa američke, a iz bora se stalno javlja melodija uz svijećice: „Zvončići, zvončići…“ i već me izluđuje. A riječ Božja nije se čula u našoj kući. Radili su dva televizora, zapravo uz njih i radio. Uspjeli su se ukućani i posvađati jer su zaboravili nešto kupiti.
Na polnoćku se otišlo, jedanput na godinu u crkvi, ali su mlađi prestajali pred vratima veći dio mise.
A dijete se rodilo, sina dobismo….

 

<< Prethodna   Trenutno se prikazuje stranica 2 od ukupno 18 stranica Sljedeća >>