Trenutno se prikazuje stranica 1 od ukupno 8 stranica Sljedeća >>

Održan izlet planinarske škole

U sunčano i toplo subotnje prijepodne 14. svibnja 2011. godine održan je još jedan izlet s učenicima planinarske škole HPD Sv. Patrik. Do podnožja zidina Okić – grada se s jedne strane popela veća skupina od dvadesetak sudonika iz Svetog Martina pod Okićem, a s druge strane manja skupina iz Jastrebarskog. Sudjelovali su učenici petih i šestih razreda, uz pratnju tri nastavnice. Najhrabriji su stigli i do samog vrha, a zatim je uslijedila okrepa kod planinarskog doma i igre po okolnim livadama.
Planinarska škola djeluje svake školske godine, a ovo je bio jedan od posljednjih izleta prije završetka nastave i odlaska na ljetne praznike.

DOGODILO SE: Izlet na Dinaru

Izlet na Dinaru

HPD sv. Patrik organizirao je 30. 04. i 01. 05. 2011. izlet na najviši vrh Hrvatske - Dinaru. Na izletu je bilo 48 izletnika, što članova, što prijatelja društva sv. Patrik.
Na putu do naše već tradicionalne polazne točke za sve izlete, dvorane Lisinski, zagrebačke ulice bile su mokre od kiše, a nebo je bilo prekriveno tamnim oblacima. Takvo nas je vrijeme, pa još i maglovitije, pratilo putem sve tamo negdje do silaska s autoceste, kad su iz magle polako počeli izvirivati vrhovi okolnih brda i planina.
U prijepodnevnim satima stigli smo u Knin u kojem nas je dočekalo sunce i toplina. Zaputili smo se na kninsku tvrđavu, po kojoj smo se prošetali, mnogi od nas tek sad po prvi puta. S nje se pružao lijep pogled preko Knina i slapa Topoljski buk prema našem cilju - planini Dinari.
Nakon šetnje tvrđavom, autobus nas je odveo do slapa Topoljski buk. 22 m visok slap rječice Krčić dočekao nas je osvježavajućim kapljicama, bukom vode koja pada niz stijenu i tirkiznim jezercem u podnožju. A zatim smo krenuli prema polaznoj točci koja će nas dovesti do podnožja planine.
U selu Guge, mjestu iz kojeg s kninske strane započinje uspon na Dinaru, dočekala su nas tri neregistrirana stara kombija koja će nas prevesti do polovice puta do doma Brezovac. Vožnja tim „prometalima“ bila je nadasve uzbudljiva i nalikovala je safari vožnji kroz egzotične krajeve (da vam dočaramo ta prometala - jedan od kombija ima prijeđenih gotovo 550 000 km). Adrenalinsku vožnju makadamom završili smo na mjestu poznatom kao Suvo polje, Markov grob i Crvena zemlja. S tog se mjesta savršeno vidi Dinara, a i brdo Badanj, koje je bilo jedno od naših usputnih točaka. Na Suvom polju smo se okrijepili, te put prema domu Brezovac nastavili pješice markiranom širokom stazom. Putem se izmjenjivao slikovit krajolik, s lijeve strane su se pokazala mala jezerca - pojila za ovce, a s desne strane brdo Badanj je mijenjalo oblik kako smo oko njega kružili. Pratile su nas zelene livade bogate proljetnim cvijećem koje je ovdje tek procvalo, dok su od stotina pupoljaka sunovrata tek neki otvorili svoje cvjetove (zamislili smo kako će te livade izgledati za desetak dana pod tepihom divljih sunovrata). Sada su livade bile plave kao površina mora zbog divljih zumbula koji ih prekrivaju. Na tridesetak minuta od doma, ostavili smo ruksake uz jedan zid, te se uputili uz strminu na vrh brda Badanj s kojeg se pružao pogled prema Kninu i Suvom polju, prema Dinari i okolnim brdima. Ubrzo nakon spuštanja s Badnja, stigli smo i u dom Brezovac, gdje nas je dočekao lonac pun toplog gulaša, vaza sa mirišljavim sunovratima na stolu i pripremljeni ležaj za svakog od nas. Svatko je pronašao mjesto za sebe, neki su se osvježili ledenom kišnicom, neki hladnom pivom. Okupili smo se u blagavaoni, blagoslovili jelo i počistili lonac s gulašem do zadnje kapi, a tada se druženje nastavilo pjesmom, kartanjem, sviranjem (gajdi)… Na počinak je krenuo svatko prema svojoj potrebi za snom…
Nedjelja u jutro osvanula je oblačna, s mladih listova bukvi kapale su kapljice kiše. Doručkovali smo, spremili dom, pripremili svoje stvari i uputili se kroz prekrasnu bukovu šumu markiranim putem prema vrhu Dinare, prema Sinjalu. Vrijeme nas nije baš poslužilo, vjetar je bio jak, a i kišilo je, vrh planine bio je u oblaku. Nažalost, ružno vrijeme nije nam dozvolilo da uživamo u livadama Duler i Samar, nekadašnjim pašnjacima gdje su na tisuće ovaca davno pasle, ljetnim stanovima i pogledu na okolna brda. Sa širokog puta skrenuli smo strmo prema Dinari, odmorili se kratko u jednom šumarku gdje smo našli zaklon od vjetra, a onda hrabro nastavili put vrha. Od oblaka koji je zasjeo na vrh, gotovo da se nije vidio ni geodetski stup koji označava 1831m visoku točku,  najviši vrh Hrvatske. Kratko smo se na vrhu zadržali, tek toliko da se slikamo kraj stupa, vjetar i kiša potjerali su nas dalje, na suprotnu stranu od one kojom smo krenuli, prema mjestu Glavaš. I tu je staza dobro markirana, cijelim se putem spušta najprije prema skloništu Martinova košara, a zatim dalje niže prema gradini Glavaš, razrušenoj utvrdi koja dominira krajolikom. Putem smo stali na mjestu gdje su stijene glatke i vodoravne, kad je kiša prestala padati, kako bismo se malo odmorili i nešto pojeli, podijelili međusobno domaće slanine i sira, domaćeg pršuta i kulena, kekse i čokolade. Neki su putem iskoristili priliku i nabrali majčine dušice koja je prekrivala kameno tlo svojim ljubičastim cvjetićima.
Staza završava u mjestu Glavaš, na čijem kraju je sklonište, veliko stablo i pod njim klupe gdje smo se još jednom stali odmoriti. S tog mjesta jasno se vidjela crkva sv. Mihovila na brdu iznad Kijeva, gdje smo s fra Dankom, župnikom, dogovorili svetu misu koju je održao posebno za nas, jer u cijelom kraju, osim u Kninu, na žalost nema nedjeljnih večernjih misa. Autobus nas je dočekao u selu Glavaš i prevezao do Kijeva. Nas četrdesetak nije fizički ispunilo veliku unutrašnjost nedavno sagrađene crkve (jer u Domovinskom ratu bila je do temelja srušena), ali naša je pjesma jasno odzvanjala među stupovima. Fra Danko je na kraju mise ispričao nekoliko povijesnih podataka o Kijevu i crkvi sv. Mihovila, a mi smo se nakon mise ukrcali u autobus i uz kraća stajanja izlet završili na polaznoj točci-kod KD Vatroslav Lisinski, s povikom-laku noć, vidimo se uskoro na izletu na Rab!

P. S. Vi koji ste bili sada na ovom izletu, nemojte da vas oblak obeshrabri. Osvojite Dinaru još jednom, isplati se bar još jedan uspon da biste uživali u pogledu koji se s nje pruža. Vi koji još niste bili, odlučite se otići, to je ipak najviši vrh naše Domovine.

 

Trenutno se prikazuje stranica 1 od ukupno 8 stranica Sljedeća >>