| Prikaz mjeseca 05.2012 | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
NAJAVLJUJEMO: Planinarski izlet na Ćićariju (KORITA, BRAJKOV VRH, VELIKI PLANIK I ŽBEVNICU)
Dragi članovi i prijatelji, HPD Sv. Patrik organizira dvodnevni izlet na Ćićariju 21. i 22. travnja 2012. godine (subota i nedjelja).
Okvirni plan je polazak u subotu, 21.04. u 6:00 sati ispred KD Vatroslav Lisinski (minibusom) ili u isto vrijeme kod pizerije ‘‘Stara Sava’’ (osobnim autima ako ne napunimo minibus). U subotu planiramo dolazak u selo Brgudac, (747 mnv ), odakle krećemo prema Planinarskoj kući Korita, cca 45 minuta do sat hoda, strmiji put. Od kuće idemo prema Velikom Planiku, (1272 mnv ) cca 1,30 h.
U nedjelju krećemo prema Buzetu i selu Brest, odakle počinje uspon na Žbevnicu (1014 ), cca 1h.
Predviđen je odlazak na svetu misu: ili u Buzet ili u Hum.
Povratak u Zagreb planiramo u večernjim satima.
Molimo zainteresirane da se zbog ograničenoga broja mjesta što prije prijave Aniti na .(JavaScript must be enabled to view this email address) ili na mobitel 0915713840.
Dva „medvjeda“ i pet „medvjedica“ probudilo se iz zimskog sna i krenulo 10.3.2012. na Ivanščicu tražiti visibabe.
Vrijeme prekrasno, sunce cijelim putem, veselimo se-ulovit ćemo malo boje. Iako izlet organizira naš dragi prijatelj poznat po ranom kretanju i brzom hodu, čudom se čudimo-jer eto, sjedimo na kavici, bliži se 10h, a naš vodič je potpuno ležeran i opušten. Pomislile smo, pa to je valjda znak šetnje kroz šumu.
Nakon par krivih skretanja desno, pa onda povratka lijevo, parkirali smo naša dva golfića kraj crkve u mjestu Martinščina koju su neki prepoznali kao jednu od postaja jednog od mnogih PKP-a. Jedna nas je bakica zafrkavala „vinograde je tre iti okopati“, a mi smo krenuli prema bregovima, brdima i vrhovima Ivanščice. Veselo čavrljajući putem (dugo se nismo družili i trebalo je puno toga ispričati i podijeliti) počeli smo se uspinjati prema Belecgradu. Iako je naš vodič predvidio da tamo stanemo i „gablamo“, naši su se želuci (probuđeni iz zimskog sna) počeli uvelike buniti, te smo usred planinarskog puta, pobacali ruksake na pod, sjeli na toplo lišće i prionuli na špek, luk, sendviče, višnjevaču, suho voće i ostale delicije koje čine redovnu opremu u ruksaku planinara. Tako okrijepljeni, krenuli smo dalje putem. Iz raznih smo se razloga već nakon nekoliko minuta morali „prisilno“ ponovno odmorit, a kad se tako odmarate na suncu, onda ni to „prisilno“ odmaranje nije neki problem. Putem smo uz lokvu vode našli veliki odbačeni rog jelena, očito kapitalca, sudeći po veličini roga. Stigli smo pod Belecgrad, ali smo se odlučili popeti na ruševine po povratku. Idući dalje, prema Babinom zubu, uspon je postao sve strmiji, vjetar sve jači, a razgovor nekako sve tiši. Zaključili smo: previše uzbrdice za prvi planinarski pohod nakon zimskog sna.
Ali, visibabe, koje smo putem nalazili, a koje su se hrabro probijale kroz mjestimice još uvijek zaleđenu zemlju, dale su i nama hrabrosti da dođemo do vrha Belige (974 m). Brzo smo prikupili pečat, još se brže slikali i nošeni vjetrom počeli smo se spuštati s vrha. Budući da su se u tom trenu ponovno mogli čuti zvukovi iz naših želudaca, a noge su nekak’ postale k’o hladnetina, odlučili smo osvajanje vrha Ivanščice ostaviti za vrijeme kad noge ojačamo još ponekim izletom. Dogovor je pao-krećemo nizbrdo, preko nepreglednih polja visibaba, poneki sramežljiv plavi cvjetić i mlade listove medvjeđeg luka kojeg su neki od nas putem i kušali. Stigli smo do Belecgrada i popeli se na njega, razmišljajući kako je zapravo izgledao u vrijeme svoje pune slave. Nošeni idejom da planinarenje završavamo u Oroslavju na poznatoj jumbo pizzi, požurili smo i dalje nizbrdo, pomalo umornog koraka, ali ipak jako zadovoljni što smo takav prekrasan sunčani dan proveli u prirodi na svježem zraku.
U Oroslavju taman toliko mjesta da se nas 7 smjesti oko jednog stola, miris i toplina potpuno su nas uspavali, obrazi (a nekima i uši) su se žarili od vjetra i sunca. Želuci su prestali zavijati, a mi smo bili prilično zadovoljni izletom. Povratak u Zagreb bio je popraćen željama za još jednim skorim izletom i kvalitetnim druženjem na svježem zraku…
