Stranica 1 od ukupno 1 stranica

KOMENTAR MJESECA: Vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje

Vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje

Ovih dana iz planine se spuštaju pastiri sa svojim stadima.Velika Gospa je prošla i dolazi rujan, a noći sve hladnije u planini. Sve mlađe osobe, pastiri i pastirice. Tako je u Alpama već stoljećima. Jesen se uvlači u planinu kao i svake godine. Silaze svojim starim pastirskim putovima koje ponegdje presijecaju moderne ceste i autoputi. U svojim narodnim nošnjama, pjevaju tradicionalne napjeve svirajući u pučka svirala. Stoka je okićena poljskim cvijećem. Idilična slika. Alpski narodi žive s svojom stokom. No ipak kada siđu u mjesta uspore promet u većini mjesta. Tako vozači zastanu, dijele veselje s pastirima propuštajući koze ovce i krave prema njihovim štalama gdje će prezimiti.

Vraćaju se ovih dana iz planine i naši pastiri. Još nekoliko obitelji pašari na Velebitu. Zadnji je to ostatak onih slavnih vremena kad je stoke bilo na tisuće grla. Vraćaju se s tugom jer se pitaju hoće li nakon zime moći ponovno u planinu, kako su to radili desetljećima. Nema mlađih koji bi ih nasljedili.

Vraćaju se i ovih dana moderni nomadi u svoje zimske stanove. Tisuće se vraćaju sa svojih godišnjih odmora. Neki veseli i odmoreni, a neki zamoreni godišnjim odmorom nakon neprospavanih noći probijenih uz treštavu muziku i obilje pića svih vrsta.

Vraćaju se i kršćanski nomadi iz svojih hodočašća,  ljetnih kampova i svih mogućih mjesta gdje su putovali. Krista nose u svom srcu. Iskoristili su ljeto za istinski odmor. Uzeli su Bibliju u ruke, meditirali, obavljali duhovne vježbe, povlačili se u osamu planine, tišinu samostana, ljepotu skrovitih plaža i dalekih otoka. Osvježeni i odmoreni s novim zanosom biti će pravi blagoslov svojim obiteljima, radost svom dečku ili djevojci, snaga u župnim zajednicama. Koliko je samo mladića i djevojaka prošlo kroz školu animacije na Malom Lošinju u organizaciji Povjerenstva za mlade Zagrebačke nadbiskupije? Stotine mladih boravilo je na Modravama, pa u Postirama s don. Damirom, pa na Velebitu s Ekosspiritusom.

Hoće li biti vidljiv plod ljetnog zajedništva u njihovim životima, obiteljima, župnim zajednicama…? Hoće li Krista donijeti onima koji su se vratili umorni iz svojih odmora? Nisu se valjda vratili iz ljetnih gora Tabora umorni? Ne čekaju valjda odmah neki novi susret? Neku novu priliku? Nisu li valjda samo iskoristili priliku i ljetovanje proveli jeftino i bez ikakve brige jer su drugi kuhali i brinuli oko tehničkih detalja, a poneke župe platile njihov boravak u ljetnim kampovima?

Ne, nisu takvi naši mladi. Oni sada postaju kvasac i sol, svjetlo, pravi pokretači zbivanja u mjestima gdje žive i gdje djeluju. Ta će radost i zarazna novost preko njih doći i do onih koji nisu doživjeli odmor takve vrste. Oni će nastaviti moliti jutarnje i večernje kao što su to radili u kampovima. Krunicu su zavoljeli i prihvatili. Riječ Božju s kojom su se susretali svakog dana nastaviti će meditirati i dalje. Biblija, Novi zavjet i psalmi koje su otkrili na ljetnim susretima postati će sastavni dio njihova života.

Smiješi se jesen, nova pastoralna godina. Crkva, povjerenici za mlade, vjeroučitelji, kapelani i mnogi drugi u pastoralu mladih uložili su puno truda ovog ljeta. Nadam se da nije uzalud. Pokazati će vrijeme, a posebno ova maglovita jesen i zima koja dolazi. Tada će trebati smijeha za odagnati maglu i mladenačkog zanosa za ugrijati zimske dane. Tada će kroz svoje ruke, noge, usta…trebati donijeti Krista živoga svima koji u svoje zimske stanove nisu donijeli ništa za prezimiti. Onima koji ljetnu pašu nisu iskoristili niti su od bogatstva ljetnih cvjetića vidjeli išta. Onima koji su iz mora gledali Velebit i njegovo kamenje i zaključili da se nije vrijedno popeti jer je tako i onako sve samo kamenje. Oni u planinu, u odmor, u ljepotu tišine nikada nisu ni zašli. Nisu osjetili svježinu planine i njenih izvora koji teku u izobilju.

Mi koji imamo naše Velebite , Male Lošinje, Postire, Modrave i slična mjesta znamo koje bogatstvo primismo. Vraćamo se s pjesmom na ustima. Crkvo, evo nas! Obitelji raširite ruke na pozdrav. Škole i fakulteti, radujemo se povratku! Drago moje radno mjesto, sretan sam što imam posao! Nosimo iskustvo zajedništva koje želimo podjeliti s vama.

Zastanite na pozdrav i radujte se s nama. To što primismo, to vam i dajemo: Krista Živoga! Donosimo snoplje svoje koje skupismo i koje će nam davati hranu u izobilju.

                                                          Radovan Librić

 

 

Stranica 1 od ukupno 1 stranica