„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 1 od ukupno 1 stranica
Produženi vikend zbog Dana neovisnosti 8., 9. i 10. listopada 2010. godine proveli smo hodajući od Lepe Vesi preko Oroslavja i Stubičkih Toplica do Donje Stubice povodom 46. planinarskog križnog puta. Slikoviti jesenski dani, koji počinju u magli, a uvijek daruju i dio sunca i topline radovali su oko 400 sudionika koji su stigli u Zagorje na ovu pobožnost. Okupili smo se pod geslom: „Za tebe molimo, za te žrtvujemo, lijepa naša zemljo Hrvatska“, spremni i za molitvu i za žrtvu koje uvijek nose ovi pohodi.
Program je započeo u područnoj školi u Lepoj Vesi, okupljanjem predstavnika zajednica koji su sudjelovali u katehezi koju je vodila sestra Maja Pavla. Kroz nagovor o geslu, grupni rad i meditaciju krijepili smo se duhovno, a kroz zajedničku agape večeru tjelesno za sve napore koju su slijedili.
Na prvoj postaji, kod kapele sv. Marka Križevčanina, mlade koji su dolazili autobusima nestrapljivo su dočekivali domaćini koji su, kako nam je rečeno, već u četiri sata ujutro počeli s pripremama čaja i doručka. Prisutne je pozdravio domaći župnik vlč. Ivan Brlečić govoreći o povijesti župe i mjesta. Uvod u pobožnost bio je preko razmišljanja nad tekstom iz Markovog evanđelja o tome tko je prvi, a tko posljednji, a zatim kroz gledanje filma o dolasku Hrvata na more koji je snimljen tijekom ovogodišnjeg Ljetnog kampa na Velebitu. Film možete pronaći i pogledati na kraju ovog teksta. Posjetila nas je i s nekoliko riječi ohrabrila i Vila Hrvatica, nakon čega su svi krenuli na put Zagorjem.
Tekstove postaja potražite i pročitajte ovdje. Napisala ih je Nikolina Pučar kao razmišljanja četrnaest važnih povijesnih likova iz naše prošlosti. Većina postaja je ponovno, uz takvu duhovnu obnovu, nudila i tjelesnu okrepu kroz bogate stolove koje su mještani pripremali i nudili sudionicima. Za one sklonije zdravom životu obitelj Pišković poklonila je veliku količinu jabuka i jabučnog soka iz svojih voćnjaka. Za postaju šutnje pripremali smo se preko priče Nikole Kuzmičića, a razmjenjivali su se i podaci za bolje upoznavanje preko „anđela čuvara“.
Posljednja postaja prvoga dana uključivala je blagoslov netom postavljenog križa koji je vodio župnik domaćin župe Oroslavje Dragutin Bosnar, odmah nakon čega je raspelo postalo osma postaja planinanrskog križnog puta. Nakon smještaja u osnovnu školu večernji program je započeo u 20:00 sati meditacijom nad zagorskom pjesmom „Vu plavem trnaci“ i promišljanjem nad važnosti doma i domoljublja. Na euharistiji je nadahnutim riječima propovijedao vlč. Tonči Matulić upozoravajući mlade na neke zamke modernog vremena u kojima živimo. Dan je završio uz pjesmu i ples koje su kao i obično vodili naši svirači kojima smo jako zahvalni za atmosferu oko koje se trude na već velikom nizu pohoda.
Nakon doručka u nedjelju u zajedništvo svoje župne jutarnje euharistije primili su nas župljani župe Oroslavje kojima smo crkvu napunili do posljednjeg praznog mjesta i s njima zajedno molili, pjevali i slavili Gospodina, te slušali propovijed zanimljivog domaćeg župnika. Hod se, uz nešto novih lica koji su nam se pridružili taj dan, nastavio prema Hipodromu u Mokricama, na kojem nam je vrata otvorila obitelj Tuđa, a bio je za sve pripremljen i topao ručak. Od toga mjesta s mladima je hodao i povjerenik za mlade, vlč. Domagoj Matošević. Dvanaesta postaja se tradicionalno molila na koljenima, a na njoj smo se posebno prisjetili svih ljudi koji su položili živote za slobodu i samostalnost naše zemlje.
Ulazak u grad Donja Stubica gdje je bio završetak planinarskog križnog puta bio je organiziran u procesiji, a zatim su se mladi i mještani izmiješali u velikoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Prije početka završne euharistije izmoljena je zaključna, četrnaesta postaja križnog puta, a svima se još jednom obratila i Vila Hrvatica. Propovijedao je povjerenik za mlade, uz koncelebraciju brojnih svećenika, od kojih su neki i sudjelovali u hodu jednog ili oba dana pohoda. Mlade je pozdravio i gradonačelnik, a zagorsko gostoprimstvo se još jednom pokazalo večerom koju su svima ponudili prije odlaska na autobuse.
Visok stupanj zauzetosti domaćina je jako obilježio ovaj 46. planinarski križni put, na čemu smo posebno zahvalni Jeleni iz Donje Stubice i Josipu iz Oroslavja, uz sve ljude koji su nas dočekali, pekli za nas kolače, kuhali grah, nudili nas čajem i sokovima, te domaćim svećenicima koji su sve podredili prolasku mladih hodočasnika. Paralelno sa smirivanjem dojmova ovog križnog puta počinjemo se pripremati za sljedeći uvijek planirajući po onoj: sve najbolje je tek pred nama…
Stranica 1 od ukupno 1 stranica