„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 1 od ukupno 1 stranica
Tog nedjeljnog jutra nekoliko puta sam se pitao zašto se tjeram na ovakve stvari. Prvi put još rano ujutro kad mi je zvonila budilica, drugi put kad sam izišao iz topline doma na hladno zimsko jutro na -5 ˚C, treći i četvrti kad sam se tokom spuštanja sa Gere poskliznuo i pao. Ali vidjeti poznata lica i popiti kavu ili čaj s njima, te uputite se u planinu nema cijenu pa je moje „zašto“ brzo dobilo odgovor .
Nakon što smo u Krašiću popili spomenute napitke za zagrijavanje uputili smo se autima do Sošica gdje smo sa velikim brojem planinara krenuli tvrdom smrznutom stazom prema našem današnjem cilju: Sv. Iliji (to je hrvatski naziv za vrh koji je gotovo zaboravljen, te se češće koristi stari slovenski naziv Sveta Gera). Hodajući uz poznata lica i međusobno razgovarajući jedva smo primjetili da se temperatura još više spustila i da se oko nas stvarao sve veći sniježni pokrivač. Na to nas je upozorio vjetar koji kao da nam je htio reći: „Daj dosta priče! Uživajte malo u prirodi koja je oko vas“. Većina nas je po prvi put dodirnula snijeg ove godine. Došavši na vrh kratko smo razgledali naokolo, koliko su na oblaci dopustili, te prionuli na grah kojim nas je počastio moj kolega s posla Tomo sa svojim Žumberčanima (kojima se i ovom prilikom zahvaljujem). U kapeli Sv. Ilije prisustovali smo misnom slavlju koje su predvodili biskup Mijo Gorski i žumberački župnik, grkokatolik Mile Vranešić.
Po završetku mise polako se vraćamo natrag prema Sošicama, te odlazimo do jame Jazovke - većina nas po prvi put. Jama je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana. Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine. Povjesničar Josip Jurčević iznio je podatak o 476 kostura koji su do danas pronađeni, a protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak.
Nakon molitve za poginule kod spomen ploče, polako se vraćamo prema autima uz komentare da naša mala zemlja obilije tolikim prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom i teškom poviješću te je najmanje što možemo učiniti ustati se ranije ujutro zahvaliti Bogu na tome što imamo i što jesmo, te krenuti u istaživanje. Toliko puta smo se uvjerili da nam se to višestruko vratilo jer smo se kući uvijek vraćali sa lijepim doživljajima, spoznajama i iskustvima. Tako ni ovaj izlet nije bio iznimka, a na vama je da nam se pridružite u nekom novom programu.
Stranica 1 od ukupno 1 stranica