„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 4 od ukupno 19 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »
Prošle godine, krajem prosinca i na početku siječnja ove godine na Cerini su boravili najmlađi članovi udruge Ekosspiritus. S njima su bili Radovan i Martina. Boravili su u kući s jednim noćenjem i uživali i sadržajima, ambijentu i međusobnom druženju. Prije Božića radili su se ukrasi za kuću a djeca iz dvije grupe nakon Nove godine vrijeme su proveli u razgledu okolice, društvenim igrama i međusobnom zajedništvu. Svaka grupa napravila je neke manje zadatke na Cerini poput čišćenja prostorija, nošenja drva kraj kamina i slično…
Na kraju svake grupe zamolili smo ih za njihove dojmove. Tako smo provjerili u čemu smo dobri a što bi još trebalo napraviti da naša kuća na Cerini bude lijepa i još draža svima.
Prenosimo dio osvrta:
„Svakom bi preporučio dolazak na Cerinu zato jer imaš osjećaj da si kod kuće…“
Filip
„Ovoga vikenda posebno i se dopalo na Cerini što smo izrađivali aranžmane. Napravili smo ukrase za kapelu, kip sv. Patrika, za stolove, vjenčiće za vrata. Svi smo se uključili i bilo je zaista lijepo.
Uzelo nam je to dosta vremena, ali napravili smo pravi posao.Uz to dolazi i druženje s curama, valjanje u snijegu, spavanje u vrećama….Zabavi nije bilo kraja a svi smo se još bolje upoznali.Sretna sam što sam ovdje i što sam puno toga naučila o izradi aranžmana, drago mi je što sam se uključila u Eko – etno grupu jer radimo stvarno zabavne i poučne stvari koje će nam trebati u budućnosti.Nadam se da ćemo opet doći i naučiti nešto novo i biti na nekom novom druženju…“
Veronika
„Ovo je bio najbolji vikend: veselili smo se, igrali, zabavljali a uz to puno naučili.“
Lucija
Sigurni smo da dio članova i prijatelja udruge za nadolazeće blagdane kupuje ekološko živo drvce, u tegli. Ako nakon toga ne znate kamo bi s njim nudimo vam prostor na Cerini gdje ga možete posaditi. Svaki vaš dolazak nakon toga bit će prilika za uživanje u njegovom rastu i napretku.
Na Cerini već rastu drvca koja su poklonile obitelji Lukinić, Jelinčić, Bičanić, Žižek…. Pridružite se i vi.
Za realizaciju sadnje javite se tajniku udruge na mail: .(JavaScript must be enabled to view this email address)
Staru smo godinu, nekolicina nas, odlučili ispratiti, a novu dočekati na dobro nam poznatom mjestu - Cerini.
Prvi susret s Cerinom u zadnjem danu u godini bio je osunčan u doslovnom smislu riječi. Dok se nad Zagrebom nadvila magla radi koje je cijeli grad izgledao kao ekran crno - bijelog televizora, Cerina je sjala obasjana suncem.
Okupljanje smo dogovorili za poslijepodnevne sate, a kad se skupila ekipa željna šetnje, krenuli smo prema Japetiću. Odlučili smo se za kraći uspon preko Velikih vrata, što nam je bilo sasvim dovoljno da se malo zadišemo i umorimo. Šuma kroz koju smo hodali bila je lagano prekrivena snijegom, a to nas je jako veselilo. Usponom na piramidu na Japetiću, otvorio nam se pogled na veliki vatreni oblak ispod nas koji je izgledao kao da možemo skočiti na njega. Izgledalo je kao da je sve oko nas more. Iz magle su izvirivali samo vrhovi brda kao osamljeni otoci. Pogled se preko tih otočića prostirao daleko pa smo tako prepoznali Sv. Gereu, Klek, Bjelolasicu, Plješivicu, Triglav…
Nazdravili smo čašicom domaćeg višnjevca i spustili se u dom na Žitnici na kratko grijanje uz toplu peć i kuhano vino. Sunce je zapadalo za planine u daljini, svjetla su se na osamljenim otočićima palila, a mi smo očarani promatrali igru prirode u posljednjem sumraku 2011.g.
Kad je pao mrak i zasjao mjesec, krenuli smo po snježnoj stazi prema autima. Mjesečeva svjetlost bila je toliko jaka da nam nisu trebale svjetiljke. Kroz šumu se čulo samo škripanje snijega pod našim gojzericama…
Vrativiši se na Cerinu, na ugrijanu peć stavili smo lonac vina, zagrijali smo večeru, dočekali još par gošći i naša je proslava počela. Okrijepili smo se uz toplo jelo, na stol stavili ploče za „Čovječe ne ljuti se“ i otvorili turnir. Uz puno smijeha pri svakom bacanju kocke i povlačenju figurica, rušenju suigrača, navijanju, spremanju u kućice-dočekali smo i ponoć. Izašli smo van, na čistinu iza kuće, otvorili šampanjac i gledali vatromete koje su ispaljivali sa susjednih brda. Poželjeli smo si svako dobro u novoj, ispili šampanjac i vratili se u sobu gdje je već mirisalo pečenje. I dok su neki nakon hruskave korice i pečenih krumpira skupili energije za nastavak druženja i završetak turnira u zaboravljenoj igri našeg djetinjstva, dio nas (da, i autorica teksta-što je sasvim uobičajeno) povukao se u sobicu na katu, zatvorilo u svoje tople, šuškave vreće za spavanje i utonulo u prvi san u 2012. Iz sna su nas povremeno budile provale smijeha s kata ispod nas dok se završavala napeta finalna igra, u kojoj nije bilo milosti, a jedina pravda bili su brojevi na kocki. Vrijedne ruke jedne gošće oprale su suđe, društvo se malo po malo uvlačilo u svoje ležajeve i naša je Cerina isto utonula i u svoj prvi san u novoj godini.
U jutro kad se nas par probudilo, pustili smo laganu glazbu za buđenje kako bi se i ostali pospanci ustali bez stresa. Pripremili smo doručak i polako se jedan po jedan skupili oko stola. Okrijepili smo se čajem i kavom, domaćim kolačićima, orehnjačom i makovnjačom, pekmezom, džemom i medom. Neki su poželjeli prošetati do Cerinskog vira, protegnuti noge i razbuditi se. Polako smo pospremili kuću, zatvorili prozorske kapke, ostavili vatru u peći da tinja za one koji će prvi dan nove godine planinariti, a onda svratiti u kuću na okrepu.
A u novoj smo si godini poželjeli puno lijepih izleta, zanimljivih planinarskih tura, druženja i pjesme.
Stranica 4 od ukupno 19 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »