„Hvalite Boga jer je dobar: vječna je ljubav njegova! Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! (Ps 136, 1. 4. 25)“
Riječi za tebei
Stranica 7 od ukupno 12 stranica « First < 5 6 7 8 9 > Last »
Sklopi oči… Zaboravi na trenutak probleme. Smiri se… Možda ti se to čini kao luksuz ili nemoguće budući da si toliko opterećen poslom? Možda te netko na poslu omalovažava? Možda si ostao bez posla? Možda si u brizi kako podmiriti dugove ili platiti sljedeću ratu kredita? Možda osjećaš da te nitko ne razumije i pitaš se čemu sve to? Ipak, smiri se. Zastani na trenutak u tišini. Posvijesti si da je Isus pred tobom. On te vidi u tvojoj uznemirenosti. On poznaje sve tvoje probleme i može ih riješiti. Osloni se na njega i on će ti dati snage. Razmisli o otajstvu koje ovih dana slavimo. Spomeni se svega što je prošao za tebe, za nas. Sjeti se njegovih djela! Sjeti se križa i zore koja se budi…
Marijo Magdaleno, došla si rano ujutro prvoga dana u tjednu na Njegov grob. Trljaš oči jer im ne možeš vjerovati. Je li moguće? Kamen s vrata groba je otkotrljan, grob je prazan. Još ne shvaćaš, još ne razumiješ ali budi se nada. Trčiš Petru i Ivanu, trčiš Mariji i učenicima javiti čudesnu vijest. Isus nije u grobu! Čuvali su ga stražari, upravo zato da se ne bi dogodilo da ga netko ukrade i kaže da je uskrsnuo. Nema stražara i nema Isusa. Teški kamen s groba je otkotrljan, ostale su samo haljine u koje je bio zaogrnut.
Prazan grob natjerao je u trk Petra i Ivana. I oni trče svom snagom na grob. Još su potpuno zbunjeni ali moraju se prisjećati njegovih riječi o uskrsnuću i hramu koji će podići u tri dana. Budi se snažna nada. I oni nalaze samo prazan grob. Ivan vidje i povjerova. Ljubljenom učeniku bilo je dovoljno. On je naučio slušati otkucaje Isusova srca i odmah je shvatio. Povjerovao je i razumio da je Isus živ iz znakova pred sobom. Iz silne boli niče silna radost. Današnji ulomak evanđelja nam kaže kako oni još ne upoznaše pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Isus je na više mjesta naznačio svoju smrt i proslavu, ali to je bilo toliko veliko i nevjerojatno da nisu mogli povjerovati – upoznati njegove riječi. Sada nakon potpunog poraza krivih očekivanja postaju otvoreni za novost i čudo, najveće čudo u povijesti, za uskrsnuće.
Uskrs - radost bez kraja. Uskrs - raj u punoj snazi ostvaren u Isusu Kristu. Uskrs u kojem je preobraženo tijelo. Uskrs početak preobrazbe ljudi i cijeloga svemira. Uskrsom je započelo novo stvaranje, ljepše i jače od onoga prvoga. Uskrs može dati nadu unatoč svakoj boli i gubitku.
Potrči i ti prijatelju na njegov grob. Ostavi brige i gledaj znakove koje je ostavio na tvome putu. Otvori srce i zamisli da si na njegovom praznom grobu. Dopusti da te svjetlo koje je zasjalo iz tame smrti rasvijetli. Dopusti da te dodirne neizmjerna radost uskrsnuća. Zamisli, tvoji ljubljeni nisu izgubljeni. Postoji život vječni, čekaju nas novi susreti. Sve ide punini, uskrsnuću. Ne brini se što te još čekaju križevi i patnje. Pogled na Uskrslog pretvorit će u svjetlo svaku tamu na tvome putu. Radujmo se! Naš Spasitelj je živ. Priđimo mu, padnimo ničice i poklonimo se. Dodirnimo vjerom njegove rane i započnimo život s više vjere, s više dobrote, s više ljubavi. On ostaje s nama zauvijek.
Mijo Rak
Bliži se dan Isusove muke. Nedavno je svoje učenike odveo visoko na brdo Tabor i preobrazio se pred njima. Vidjeli su mu uskrslo lice. Sada ulazi u Jeruzalem, a narod kliče: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnj! Kralj Izraelov. Još nekoliko trenutaka i začut ćemo strašne povike: Raspni ga, raspni! i ugledati njegovo lice boli.
U nekoliko dana zgusnut će se Vazmeno otajstvo: muka i smrt Isusova. Srećom tu nije kraj. Dolazi Uskrs…
Jer kako bi inače mogli shvatiti ljude koji su Isusa toliko slavili i voljeli? Kako bi razumijeli da su tako brzo promijenili uvjerenja? Ako je s druge strane bila manjina koja je osudila Isusa, kako to da je većina bila tako nemoćna i tiha, pa nije skoro ni pokušala spriječiti strašnu nepravdu? Čak su se i apostoli razbježali, osim Ivana. Juda ga je izdao, Petar zatajio. Ostala je majka i nekoliko žena pod križem. Strašno! Sve je ovo Isusa moralo strahovito boljeti. Boljele su rane na rukama i nogama, a morala je neizrecivo boljeti poruga, podsmijeh, zloća koja nije imala granica. Negdje duboko, posebno jako, morala je boljeti samoća, odlazak, zatajenje i izdaja prijatelja. O tome svjedoči strašni vapaj: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. Ovaj je vapaj urezao u dušu čovječanstva svijest koliko je grijeh veliko i strašno zlo. Isus ide dalje, jer ljubav je jača: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Teolog Karl Rhaner napisao je o ovoj rečenici otprilike ovako: Gospodine, znali su oni dobro što čine… Ipak ti im i u tom slučaju praštaš jer je zloća u svojoj konačnici ipak slijepa i „ne zna“.
Možda ti u životu sve ide lijepo pa Isusovu muku želiš doživjeti uživljavajući se u riječi evanđelja koje o njoj svjedoče? Možda ti je teško i trpiš? Možda si nepravedno osuđen, pljuvan? Možda si i ti na neku svoju „Cvjetnicu“ bio omiljen i slavljen, a sada te preziru i omalovažavaju? Nemoj se predati! Podigni svoje oči prema Isusu na križu i doživi neizmjernu ljubav. Ona će ti otvoriti horizont života i pokazati da smrt nije kraj. Slijedi Isusa, on će ti vratiti izgubljeno dostojanstvo. Uskrs je blizu…
Mijo Rak
(Lk 15,1-3. 11-32)
Četvrta je korizmena nedjelja pred nama. Otvaram tekst evanđelja. On donosi prispodobu o dobrom ocu i izgubljenom sinu… Toliko volim ovaj ulomak Lukina evanđelja. U trenucima veselja i u žalosti; u trenucima tjeskobe i neizvjesnosti; u slabosti i u grešnosti toliko sam puta osjetio ovu spasonosnu Očevu ljubav. Ta me ljubav uvijek vraćala u život. Osjećao sam se potpuno u Isusovim riječima, zahvaćen i obuhvaćen zaštitom i nadom koju Očeva ljubav pruža. Gledao sam se u sinu koji odlazi na put i pada. Osjećao sam se poput njega lišen sinovskog dostojanstva i gladan. Izmučen i umoran čitao sam riječi: Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. Dok je još bio daleko… Dok je još bio daleko…
Sin još nije shvatio ljubav, shvatio je samo da ostati daleko od doma očeva znači smrt, a vratiti se život. U dubini njegova srca, poput žara u pepelu morao se sačuvati Očev pogled pun ljubavi koji tada još nije shvaćao. Sjećanje na taj pogled probudilo je nadu, zapalilo plamen i vratilo ga u život. Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika. Bog je Otac koji bez prestanka gleda u daljinu čekajući da mu se dijete vrati. On je svladan svojom neizmjernom ljubavlju kojom je oplijenio samoga sebe. Čak više, on šalje Sina u potragu za sinom, u potragu za ovcom svojom izgubljenom. On se ne drži po strani i ne čeka da po padovima postanemo čisti i okajani, jer zna da se sami ne možemo spasiti. On je Otac koji trči u susret, koji pada na koljena u zagrljaj svoga djeteta. On je Otac koji ne mjeri krivnju i ne drži predavanja. On je Otac koji daje sve svoje, svoga Sina za čovjeka. Takav je Bog. To je Otac Gospodina našega Isusa Krista. Njemu mogu pristupiti svi kojima je spasenje potrebno jer nije došao spasiti pravedne nego grešne…
Ako se osjećaš daleko od Oca; ako se osjećaš promašeno i na rubu snaga; ako želiš život, vrati se Ocu. Ne boj se! On te neće prezreti ni odbaciti. On će ti se radovati jer i ti si njegovo dijete. On te čeka… On te traži. On ti dolazi u susret. Sjeti se njegove ljubavi podigni se i kreni. I ti ćeš čuti riječi: Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!
Stranica 7 od ukupno 12 stranica « First < 5 6 7 8 9 > Last »