„Hvalite Boga jer je dobar: vječna je ljubav njegova! Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! (Ps 136, 1. 4. 25)“
Riječi za tebei
Stranica 2 od ukupno 12 stranica < 1 2 3 4 > Last »
U okviru pripremanja za Europski susret u Berlinu, održat ce se u subotu, 3. prosinca 2011. godine Taize molitva u 20:00 sati u Zagrebačkoj katedrali. Jedan brat Zajednice će također sudjelovati. Vodstvo Udruge poziva sve članove na molitvu u katedralu s zajednicom koja nastoji biti znak povjerenja na zemlji.
Nova knjiga katehetskog tima udruge Ekosspiritus
Krajem kolovoza izašao je u izdanju Glasa Koncila katehetski materijal Ja sam s vama, Pripremnica za prvu ispovijed i pričest namijenjen jednogodišnjoj katehetskoj pripravi djece za prvu ispovijed i pričest. Unatoč činjenici da katehetska priprava za prvu pričest postoji u svim župama, kod nas se osjeća nedostatak primjerenih katehetskih tekstova/vježbenica/priručnika koji bi pomogli djeci, roditeljima i katehetama u katehetskoj pripremi za prvu ispovijed i pričest.
Pripremnica Ja sam s vama, koja je nastajala tijekom dužega vremenskog razdoblja, rezultat je zajedničkog rada članova katehetskog tima udruge Ekosspiritusa, a uredili su je: Radovan Librić, Katarina Pučar i Ružica Razum.
Sastoji se od tri dijela strukturirana u 21 katehetsku temu. Donosi mnoštvo ilustracija, evanđeoskih tekstova, molitava, pjesama i pitanja koja potiču razgovor i aktivnosti koje valja zajedno činiti.
Uvodno slovo potpisuje Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup.
Članovi Tima priredili već nekoliko katehetskih pomagala. Najpoznatije su knjige: „Na Tvoju riječ“ i „S Tobom želim poć“ s katehezama za mlade.
Članovi katehetskog tima završili su ovaj projekt u neposrednom obilježavanju deset godišnjice rada udruge Ekosspiritus.
U Njemačkoj je pokrenuta internetska stranica Hirtenbarometer (Pastirov barometar) na kojoj se može ocjenjivati župnike. To je prvi takav projekt, nakon što je već postalo uobičajeno da se na takvim web-listama nalaze restoranske ponude, kozmetičarske usluge, nastavnici…
Zasad je ponuđeno ocjenjivanje svećenika u nekoliko kategorija – kakva im je liturgija, projekti za mladež i za starije osobe, osobna vjerodostojnost te koliko im je pristup suvremen.
Ocjenjivati mogu svi, mogu izraziti svoje mišljenje i to anonimno. Mnogi su radosno dočekali ovu mogućnost. Sada iznose svoje ocjene, daju o svećeniku svoje mišljenje.
Kako vam se sviđa ta ideja? Kako bi ljudi u našoj domovini ocijenili svećenike da im se da slična mogućnost? I tko bi se najviše trudio javiti se na internetske stranice? Ako bi to bili ljudi sličnih profila koji se javljaju i na forumima i komentiraju crkvene teme, onda bi i svećenici loše prošli. Čitamo često neargumentirane tvrdnje, prostačke fraze i izraze pa sve do klevetničkih teorija za koje nitko ne odgovara. Nedavno je o tome u svojoj homiliji govorio i kardinal Josip Bozanić na Visovcu.
Gdje se vide nedorečenosti ove inicijative ocjenjivanja?
Kako ocijeniti suvremenost svećenika? Što ulazi u tu kategoriju? Okrenutost i podilaženje svijetu? Kršćani slave euharistiju na stotine načina. Od modela na latinskom jeziku do modela malih zajednica koje izgovaraju spontane molitve, pričešćuju se pod obje prilike, do seoskih misa na kojima je tek nekoliko staraca. Što je s prigodnim dječjim misama, a tek s onima u kojima se koriste simboli i znakovi kod propovijedi. A tek bogatstvo euharistije grkokatoličke baštine? Što je to suvremeni pristup?
Što su projekti za mladež? Gotovo u svim župama skupine mladih broje nekoliko članova, najčešće do tridesetak osoba. Iznimka su veliki gradovi i “razvikane” skupine. U župama u kojima su župnici otvoreni za mlade, daju im prostor, svoje vrijeme, podržavaju njihove projekte i financijski… nema veće zainteresiranosti. Dakle, kako ocijeniti kategoriju rada s mladima?
Takvim načinom ocjenjivanja uistinu je sve svaljeno na župnikova leđa i od njega se očekuje savršenost. Zar mnoge kategorije koje ulaze u ocjenu ne vode danas laici? Pastoral staraca i mladih često animiraju braća laici.
Tko zapravo može ocijeniti župnika? Svi ljudi?
To mnogi čine i danas, svakodnevno, bez internetskih stranica, jer Crkva i njezini službenici ne prestaju biti tema razgovora na raznoraznim okupljanjima ljudi. Posebno u gostionicama za šankom, na placu, u autobusu… ljudi komentiraju. Nažalost, komentiraju oni koji se sa svojim župnikom susreću prigodno – na sprovodima, možda za koji veći blagdan, kod nekih blagoslova… Jedini istinski komentar, ocjena, može doći od ljudi koji čine zajednicu koja slavi euharistiju zajedno svake nedjelje, okuplja se u malim živim zajednicama jedne župne zajednice, stavlja se na raspolaganje kao volonteri biti desna ruka svom dušobrižniku oko poslova koji se vrše svakoga dana od čišćenja crkve, čitača, voditelja pojedinih skupina… Jedino ti ljudi mogu ocjenjivati svoga svećenika. U iskrenom dijalogu, prihvaćajući da svećenik nije savršen, idealan, spušten iz neba bez mana… nego uzet iz puka, naroda za službu Božju. I kao takav nesavršen, nema možda sve vrline i talente koje ljudi očekuju, nije možda vrstan pjevač, nema osobit dar za animiranje, nema … nego je čovjek. Ocjenjivati ga mogu oni koji vole Crkvu, koji razumiju kako Crkva živi svoje zajedništvo, koji sebe daju u gradnju zajedništva, oni koji Crkvu i njezine svećenike ne idealiziraju nego vole kao svoju braću koja su im darovana za vodstvo zajednice. Tada se svećenici ne bi osjećali kao na ocjenjivačkoj traci… Tko pita kako se osjećaju ljudi koji su stavljeni na ocjenjivački sud – anonimno!
Čitam u jednoj knjizi iz pera jednog od naših najzauzetijih župnika, usudio bi se reći svetog župnika iz Oroslavja, gdje je danas na službi, vlč. Drage Bosnara – “Nakon svih godina svog župnikovanja zaključujem kako se zapravo pretvaram u nekakva servisera koji udovoljava željama drugih, dok svoje sve jače zatomljuje, a za Božje, bojim se, više ne nalazi vremena. U svom servisu – župnom uredu i crkvi – proizvodim izvjesni religiozni propuh koji, začudo, nekima još uvijek godi, dok meni lupa vratima i prozorima te me je strah da ću doskora ostati bez ijedne kvake i ikojeg čitava stakla.
Župnik je kršćanin za neke javne službe, duhovni komunalac. Svi ga doduše trebamo, no ne shvaćamo ga suviše ozbiljno. “
Ili svjedočanstvo jedne časne sestre, Terezije Zukić o svom župniku: “Stvorio je obrambeni mehanizam (svećenik), podigao oko sebe zidine da bi se zaštitio pa se, kako mi je priznao, osjeća kao da sjedi iza staklenog zida.
Zapravo, on je najviše patio zbog toga što se u njegovu poslu svemu posvećivala veća pažnja nego njegovoj vjeri i Bogu. Pa tko se u posljednje vrijeme uopće zanimao za njegovu vjeru? A nije li on upravo zato postao svećenikom?”
Nadam se da će autori projekta “Hirtenbarometer”, internetske stranice, doći na ocjenu. Pitanje kao će biti ocjenjeni i to anonimno! I kako će se s tada osjećati.
Završavam jednom starom poslovicom: “Kakav narod , takav svećenik! “Ocjenjujući svećenika, ocjenjujemo i sebe. To nikako ne smijemo zaboraviti.
Svake godine naraštaj osmaša koje ispraćam kao vjeroučitelj iz škole vrednuje me pismeno i ocjenjuje moj rad i program vjeronauka. Naravno, učinim to zadnji sat kad su ocjene zaključene i kad smo neopterećeni od imenika. Kažem da je ocjenjivanje anonimno, a tko želi može staviti svoj potpis… pogađate, gotovo svi se potpišu! Radujem se, jer ih ispraćam kao odrasle mladiće i djevojke u nastavak školovanja. Mladiće i djevojke koji stoje iza svoje ocjene.
Radovan Librić