„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 4 od ukupno 12 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »
„Ja sam put, i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni!“
( Iv,3,6)
Dragi prijatelji!
Nakanili smo putovati. Hodočastiti. U Santiago de Compostelu u Španjolsku. Na grob sv. Jakova, apostola. Pored Jeruzalema i Rima to je za nas, kršćane važno hodočasničko mjesto. Saint – Jean – Pied-de-Port, mali je gradić na jugu Francuske, a u njemu započinjemo put koji je dugačak oko 900 kilometara. Putovati ćemo dnevno oko 30 kilometara. Uzeli smo si 40 dana za to putovanje računajući i put do odredišta i nazad. Putovanje započinjemo 21. lipnja s sv. Misom u župi Domaslovec u 19:00 sati gdje ćemo primiti hodočasnički blagoslov. Povratak planiramo na kraju srpnja.
Vični planinarskim putovanjima, dugim hodočašćima i cjelodnevnim hodanjima po planinama nadamo se da ćemo unatoč žegi dana, naporu puta, žuljevima i bolovima u leđima od naprtnjače uspjeti proći čitav zamišljeni put. Svjesni smo kao hodočasnici da Bog ravna našim putem i da je uz tjelesno važno i duhovno i psihičko raspoloženje čovjeka.
Stoga vas ovim putem molimo za duhovno i materijalno praćenje tijekom puta. Važno nam je da na ovom putovanju nismo sami. Vjerujemo u snagu molitve. Ako nas možete pratiti molitveno javite nam se pa ćemo na kraju prijava ( početkom lipnja) napraviti popis molitelja po danima. Molitva bi uključivala da nas se tijekom „ vašeg“ molitvenog dana nekoliko puta sjetite u molitvi. Taj dan mi ćemo hodati za nakanu vas i vaše obitelji i posebno vas nositi u srcima toga dana.
Kako putovanje traži i odmor, hranu i koju dobru čašu vina za okrjepu, usuđujemo vas se zamoliti i za financijsku pomoć koja bi se sastojala u vrijednosti od 20 eura, a istu možete uplatiti osobno ili putem žiro računa : 2500009-3210672267 u Hypo banci na ime Vladimira Kenda
Vašu želju za molitvenu potporu (oni koji to već nisu učinili) možete nam javiti na adresu: .(JavaScript must be enabled to view this email address) pa ćemo pred samo putovanje objaviti dane i termine kada ćemo računati s vašom molitvom. Mi ćemo jedan dan hodati za vašu nakanu i sjetiti vas se molitveno tijekom našeg hoda.
Naše putovanje moći ćete pratiti na stranici udruge Ekosspiritus koja će svesrdno pomagati i pratiti ovo naše putovanje.
Srdačan pozdrav!
Vlado, Radovan i Damir
Masni gnoj
Ovih dana pratimo vijesti oko širenja bakterije Escherichije coli i tvrdnja kako je uzrok širenja bakterije stajsko gnojivo. Pomalo naivno kupci su prestali kupovati povrće na našim tržnicama a pogotovo krastavce za koje se mislilo da su uzrok širenja spomenute bakterije a kasnije je to opovrgnuto. Španjolska vlada tužiti će Njemačku za širenje neistina. I tako bismo mogli ići unedogled s optužbama, pustim teorijama i mogućnostima koje su dovele do bolesti izazvane bakterijom koja stalno mutira, prema europskim stručnjacima.
Novine su pune uputa kako spremati hranu, kako prati povrće, koje povrće je potencijalni prijenosnik zaraze…a nasjedaju naivni ljudi koji više nemaju dodira s stvarnošću prirode, njenih procesa ali i zakonitosti.
Oduvijek smo jeli povrće gnojeno stajskim gnojem. Dopeljavši gnoj prošle jeseni seljak Ivica iz Šipačkog Brega, želeći naglasiti vrijednost gnoja iz njegove štale, istovarivši voz gnoja uz moje gredice, uzeo je gnoj u ruke, stisnuo u šaci i rekao: „Pogledaj kak je mastan. Vrijedi ova prikolica 400 kuna!“. Gestu koju ne bi razumjelo većina ljudi da su stajali na mjestu događaja. Seljak, ponosno ističe ono što ima. Gnoj svojih krava, hranjenih domaćom hranom. Gorskom travom naših pašnjaka.
Jedemo ovih dana povrće iz našeg vrta. Obilje salate svih vrsta. Lijepo se pokazuje i grašak. Uz paradajz smo stavili već kolce. Grah je niknuo. Osladili smo se jagodama…
Sve je gnojeno našim gnojem! Ne pada nam na pamet prestati jesti to povrće.
Slažu neistinu o povrću, o gnojivu, o bakterijama.
Kad će netko početi iskreno pisati čime je stoka u europi hranjena. Kada će se iskreno priznati da velikim djelom povrće iz uvoza nikada nije vidjelo zemlje već raste iz raznih kemikalija u plastenicima.
Ne kupujemo paradajz prije nego urodi naš. Jedemo sezonsko povrće. Na povrću koje se nudi van sezone ima više nezdravih sastojaka nego zdravih.
Kada ćemo početi cijeniti ovu našu grudu zemlje. Našeg seljaka. Naše povrće.
Koliki su vrtovi zapušteni!Dozvoljavamo da nas hrane poput nemoćnih ptića u vlastitu gnijezdu. Mi nismo ni siročad ni beskućnici. Baštinici smo onoga što su nam stari namrli.
Baštinici smo zemlje koja donosi „Med i mlijeko“ ako surađujemo s njenim Stvoriteljem.
I ove jeseni dovesti će stajski gnoj. Rasipati ćemo ga na gredice želeći još jednu plodnu godinu koja dolazi a Bogu zahvaliti za sve primljeno u tekućoj godini.
Zahvaliti na povrću i voću, na cvijeću, kestenima,gljivama, začinskom bilju, ljekovitim travama i svemu onome što nam Cerina obilno daruje.
Radovan Librić
Nije kraj, Isus je uskrsnuo
Želiš li susresti Uskrslog uputi se na njegov grob. Uzmi nekoliko trenutaka samo za taj cilj. Zaboravi nakratko na sve obveze i probleme koje moraš riješiti. Oni će te i kasnije dočekati. Idi, slijedi u mislima Mariju Magdalenu koja „još za mraka odlazi na grob“ Isusov. Htjela je doći na grob, sjesti pred njega i biti blizu Isusa koji je iz temelja promijenio njezin život. Želi, makar i u boli, biti s Njime. Gleda i iznenađuje se: kamen s groba je dignut!
Do prije koji trenutak vladala je samo strašna žalost, a sada se budi razlog nade. Isus je više puta govorio o svojoj smrti i proslavi, ali ga učenici još nisu mogli ili htjeli razumijeti. Sada kada je „propalo sve“, kada su njihovi snovi o Isusovoj slavi na zemlji doživjeli potpuni poraz; sada iz perspektive Velikog petka i strašnog križa, samo njegove snažne riječi polako proviru iz sjećanja.
Marija kao da još ne vjeruje. Samo trči reći onima kojih se to tiče. Odlazi Petru i drugom učeniku. Oni, čuvši riječi smjesta kreću. Iz nepokrenutosti i slomljenosti rađa se novi poletni korak. Još ne znaju zašto trče, ali vjerojatno se već u dubini, prije nego su toga postali i svjesni rodila NADA. Dolaze na grob. Ulaze. Petar „ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu“ i ostaje začuđen. Drugi učenik, kojega tradicija smatra evanđelistom Ivanom, gleda i vidi. Njegov pogled je brz poput munje. Gleda očima tijela,a znakovi koje vidi pomažu vidjeti očima njegova srca, očima vjere. On gleda i čita; gleda i razumije; gleda i slavi pobjedu Života. Ivan je po znakovima shvatio ono što će ostali povjerovati kada Isusa uskrslog vide i dotaknu. Ivan je prepun radosti: Isus je pobijedio smrt, Isus je živ! Isusove riječi nisu otišle uprazno. Najveći poraz postaje najveća pobjeda. Žalosno, sumračno jutro obasjalo je Uskrsno svjetlo.
Brate, sestro po vjeri u našeg Gospodina!
Ti najbolje znaš u kakvim okolnostima živiš, što te raduje, a što straši i žalosti. Je li ti tegoba života, problemi koje nosiš, težina križeva i mnoštvo obaveza vjeru učinilo krhkom i slabašnom poput plamička svijeće koju vjetar želi ugasiti. Imaš li vremena i snage uživjeti se u ovo neizmjerno otajstvo pobjede ljubavi i života? Jesi li toliko umoran/na da se više nemaš snage radovati ovom neusporedivom danu? Ako je i tako, ne boj se! Samo zavapi iz svega srca, sjedeći na grobu Isusovu: „Isuse, Gospodine moj, otvori mi oči vjere da progledam!“ „Isuse, Gospodine moj, moja je vjera slabašna kao stijenj što tek tinja, ojačaj je!“ Samo zavapi: „Isuse, moja je vjera poput trske napuknute zaštiti je!“ I ne boj se! On koji je slijepima otvorio oči i tebi će dati novi pogled. On koji je hromima vratio hod i tebi će opet dati snage za nove korake.
Dragi prijatelji pogledajmo kroz prizmu Vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća i zadnje događaje vezane uz naše generale i naš narod. Budimo hrabri jer ni ovaj naš Veliki petak nije kraj. Čekajmo budni uskrsnuće koje mora doći.
Stranica 4 od ukupno 12 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »