Stranica 1 od ukupno 12 stranica  1 2 3 >  Last »

SRETAN BOŽIĆ!

Mariji se noćas navršilo vrijeme da porodi Sina svoga prvorođenca. Božić je blagdan Božje vjernosti svojim obećanjima. Ovo je doista jedinstveno rođenje u ljudskoj povijesti. Dijete rođeno u božićnoj noći započelo je novi povijesni tijek. Dogodilo se to tri tisuće godina od općeg potopa, dvije tisuće godina od Abrahama. Tisuću sedamsto godina od Izraelova izlaska iz Egipta, tisuću godina od slavnog kralja Davida, za vladavine rimskog cara Augusta, kad je stari vijek došao do svoga kraja, rodio se obećani Mesija, Isus, Spasitelj ljudi.
Sretan Božić, vama očevi, da budete u svemu primjer svojoj djeci, a posebno u zalaganju za dobro cijele obitelji i da nađete vremena za igru, za izlete, za zajedničko veselje!
Sretan Božić, vama majke, da budete revne u odgajanju svoje djece, kako bi jednog dana narasli u dobre ljude, na radost vama i cijelom rodu hrvatskom!
Sretan Božić, vama djedovi i bake, da imate razumijevanja s nama koji smo često razigrani i nezahvalni za vašu ljubav i pažnju. Sjetite se da nije važno koliko vremena provedemo zajedno, nego da nam je zajedno lijepo.
Sretan Božić, vama bolesnici, starci i nemoćni, koji i ovaj Božić morate provesti u osami, pritisnuti bolima i nevoljama! Sigurno smo da će vas se netko sjetiti i doći vam olakšati vašu usamljenost.
Sretan Božić, vama mladi, koji ćete uskoro preuzeti kormilo budućnosti! Imamo povjerenja u vas. Djeca ste Božja i ne možete nikada posve skrenuti s njegovog puta.
Sretan Božić, vama dragi branitelji i čuvari reda, koji ste čuvali ovo božićno svjetlo, a posebno vama koji i u ovoj svetoj noći čuvate Lijepu našu!
Sretan Božić, svima vama koji kroz čitavu godinu s nama zajedno slavite dolazak Gospodnji,  Njemu se molite i u Njemu sve ljude ljubite!
Hvala ti Gospodine što si našem malenom životu dao tako velik smisao: s tobom raditi, pravdu tvoriti, mir širiti. Ti želiš da bez nasilja i bez zapovijedi, samo vjerom i strpljivošću nosimo tvoju ljubav. Daj nam svoju snagu. Vodi nas da vidimo dalje od izvanjskoga i da otkrijemo utjehu i radost, zdravlje i sreću. Blagoslovi naša nastojanja i sačuvaj nas od svakoga zla.

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!

Tega leta

Pastiri, stante se!

Tega leta, zide van zapoved od krala Gušte da se ima naredit popis sega sveta. Of prvi popis je delan vu vreme gda je Kvirnije upravlal Sirijom.
I tak vsi su prihajali, saki vu svoje kraje. Tak i Joža z Galileje, iz grada Nazareta pojde u Judeju v Davidov grad Betlehem jer je bil z hiže Davidove, da se zapiše zi svojom Marijom, koja je v tem cajtu bila noseća. Gda su tam prišli dojde joj cajt da rodi. I rodi svog dečeca, prvenca, povi ga u pelenice i dene vu jasle, kaj nisu ih šteli zeti niti v jednu hižu.
Dolaze mi riječi evanđelja kojeg je moja baka znala napamet i uvijek smo to slušali na badnjak kad je otac unio svijetlo i slamu u kuću. Slamu iz našeg polja kojeg su požele ruke mojih ženskih ukućana. Svjetlo je ostalo gorjeti cijelu noć. Stavljali smo pšenicu na stol koju smo posijali na sv. Luciju. Gledali smo kako nam je uspjela jer smo vjerovali da će nam takva biti iduća godina. Žita je bilo u škrinjama. Sjećam se kako smo s velikim poštovanjem oblačili svečano rublje s padanjem prvog mraka na badnjak. To rublje, rubače, oplečke, gače… kaj su od našeg platna otkale naše žene. Divila sam se preboru na domaćim stoljnjacima. S koliko ljubavi su tkalci radili ratne mustre na stolnicama i ručnicima koji su visili na vratima.
Hrana je bila naša, naše brašno, meso, mast, orasi, sir, vrhnje, pečenka… A tek nakit. Izrađivali smo ga čitavo došašće. Svaku večer kod druge obitelji pleli su se vijenci za naš „sveti kut“ i raspelo. Jabuku božićnicu smo donjeli iz podruma. Drvce smo našli u našoj šumi, božikovinu s crvenim bobicama. A tek pjesme? Orilo se iz svake kuće pjevanje naših božićnih pjesama. Najviše smo voljeli one što su se pjevale samo u našem kraju: „Pastiri stante se“ i „Potecite pastiri“.
A crkva, da ste samo vidjeli jaslice, najljepše u župi, najveće. Polnoćka je bila svečana.

Stara sam devedeset godina. Gledala sam svoje ukućane na badnjak. Badnjak 2010. godine.
Mati se trudila napraviti kolače. Koristila je smrznute kore. Gibanicu je kupila u pekari i još dobila kuglof na poklon. Pšenica koju su stavili na sv. Luciju nije uspjela jer radi centralno grijanje i zaboravili su je zaliti. Možda zato kaj je iz Mađarske. Kupljena je jedna prekrasna na placu. Meso je bilo iz Konzuma. Deklaracija je govorila da je porijeklom iz Južne Amerike. Na stolu su stolnjaci izvezeni božićnim motivima. Strojna izrada. Kuglice. To je posebna priča. Made in China . Važno da su sve jednake boje. Ove godine je moderna crvena boja. Bor je plastični. Izvađen iz plastične vreće iza ormara. Gdje je onaj miris svježine zelenila? Jabuke su iz Slovenije.
A božićne pjesme. Pjevali su neke engleske, pa američke, a iz bora se stalno javlja melodija uz svijećice: „Zvončići, zvončići…“ i već me izluđuje. A riječ Božja nije se čula u našoj kući. Radili su dva televizora, zapravo uz njih i radio. Uspjeli su se ukućani i posvađati jer su zaboravili nešto kupiti.
Na polnoćku se otišlo, jedanput na godinu u crkvi, ali su mlađi prestajali pred vratima veći dio mise.
A dijete se rodilo, sina dobismo….

 

Došašće - vrijeme duhovne priprave u radosnom iščekivanju Božića

Došašće - vrijeme duhovne priprave u radosnom iščekivanju Božića
 
Najbolji način prihvaćanja duha Došašća (advent) je svakodnevno pohađati euharistiju i osobno moliti. Ako to nije moguće, pokušajte ići na misu barem više nego obično tjedno. Molite u subotu uvečer molitvu zajedno sa članovima vaše obitelji kao priprema za nedjelju; čitajte i diskutirajte misna čitanja s članovima obitelji.
 
Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga “koji je spasio ljude od njihova grijeha” bez ulaganja malo truda u prevladavanje grijeha u vlastitom životu. Postoje brojni običaji koji se mogu prakticirati da bi se pojačao duh ovog vremena. Na primjer, prva nedjelja došašća je dobro vrijeme za svakog člana obitelji da odabere neku osobu za koju će obaviti mala djela ljubavi, kao što su molitve, napraviti mali poklon ili učiniti kakvo dobro djelo. Još jedan običaj je pravljenje praznih jaslica, koje će svaki član obitelji “omekšati” stavljajući malo slame, moleći se ili čineći kakvo dobro djelo.
 
Poslije Božića, obitelj će se okupiti pred Djetetom Spasiteljem u jaslicama, kako bi se molili uvečer ili čitali tekstove iz Svetog Pisma. Što se tiče raznih aktivnosti naći ćete mnoge prijedloge za pravljenje jaslica, adventskog vijenca, za moljenje božićne devetnice, za ukrašavanje božićnog drvca i izradu kalendara. Svaki od ovih običaja uključuje u sebi neke radnje koje treba obaviti prije nego se rodi Krist. Kada se ove aktivnosti rade u mjesnoj crkvi važno je biti svjestan da su sve ovo samo sredstva, a ne glavni ciljevi naših aktivnosti.
 
S radošću se pripremajmo za dolazak Sina Božijega, moleći s Crkvom: Dođi, Gospodine Isuse, ne kasni!

 
 
                  ZNAČENJE RIJEČI “DOŠAŠĆE” (ADVENT)
 
Došašće - od latinske riječi ad venio, što znači doći - liturgijsko vrijeme očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za “Sunce Pravde” koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju.
Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila sve vrijeme. U vremenu došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost).
Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić - kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas.
Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj.
 
                                Težište na liturgiji

U vremenu došašća uvijek su četiri nedjelje, iako ne obavezno i četiri tjedna. Liturgijska boja vremena je ljubičasta, osim u treću nedjelju došašća (ružičasto). Slava se ne govori u ovo vrijeme, nego Aleluja.
 
                              Povijest došašća

490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno je proglasio došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi, naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina). Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.
Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog došašća. U trinaestom stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije došašća. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugog vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena došašća.
 
                              Adventski vijenac

Adventski vijenac je krug ili prsten od zimzelenog granja sa četiri svijeće. Postavlja se na stol u vrijeme došašća, kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću, pali se po jedna svijeća.
Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu “Das Rahe Haus” (“Trošna kuća”) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je, da se u došašću 1838. želeći pronaći način, kako bi svojim štićenicima došašće učinio što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga sa 24 svijeće: 19 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Kako se za vrijeme molitve na vijenac stavljala i palila po jedna svijeća, taj se trenutak počeo nazivati “pobožnost sa svijećama”. Oko 1851. Wichernovi su štićenici, drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga, počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Na kraju 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935., u crkvama blagoslivljali su se adventski vijenci, koji su se nosili kućama.
Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao . I danas ambrozijanska liturgija u adventu predlaže čitanje Isusova svečana ulaska u Jeruzalem. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.

 

Stranica 1 od ukupno 12 stranica  1 2 3 >  Last »