Stranica 1 od ukupno 1 stranica

KOMENTAR MJESECA: Blago koje treba iznova otkriti

Blago koje treba iznova otkriti

Gotovo sve su prazne. Mrak je među njihovim zidovima. Lampaši su obješeni na tramove ali ne svijetle već skupljaju prašinu. Zapuštene, čekaju rušenje. Ruglo su dvorišta. Na tavanima tih objekata ima još ponešto sijena koje ima vonj po truleži. U njihovim napuštenim jaslama paukove mreže. Poneke su pretvorene u skladišta, drvarnice ili garaže.
Nekad su bile ponos domaćina. Iz njih se donosilo svježe, tek podojeno , mlijeko. Izvodilo se iz njih blago na pašu, volovi uprezali u jaram, desetke zečeva skakutalo je i skrivalo se ispod jasla. Djeca su navirivala kroz njihova vrata gledajući malu telad. Stariji su s ponosom pokazivali susjedima i rodbini svoje blago.

U jednom selu u brdima iznad Samobora bilo je nekad do tristo komada blaga u štalama. Danas su ostale dvije kravice. Ne može se kupiti sir i vrhnje baš kao se čovjek zaželi. Nekad se koraknulo u ostavu i donijelo svježe vrhnje i svježi sir a ako krava nije dojila, zaputilo bi se u susjedstvo, u selo i donijelo sira za kolač. Danas je sve manje žena, mahom stariji svijet, koji hrane kravu u svojim štalama. Krave možemo brojiti na prste u našem selu a nekad je gotovo svaka štala imala barem jednu kravicu a često i dvije , tri.

Uz napuštene štale, napuštena su i polja. Korov i trnje raste na nekad rodnim poljima koja su prehranjivala mnogobrojne obitelji. Kao nigdje u Europi, hrvatski seljak sveden je lošom politikom Vlade na sirotinju. Lobiji koji diktiraju uvoz osiromašili su seljaka. Seljaci u okolini Samobora jedva čekaju da zemlju mogu prodati za gradilišta novih kuće i naselja koja niću. Prodaju svoju djedovinu koju su njihovi stari teškom mukom priskrbili.

Ovih dana , svjedoci smo, gašenja brojnih radnih mjesta. Ljudi ostaju bez posla. Neki i odlaze na posao za neku malu plaću, nedostojnu za čovjeka koji ostavlja dnevno i deset radnih sati samo da bi zaradio nešto malo novaca za platiti režije i osigurao si zdravstveno osiguranje. Ljudi su frustrirani i nezadovoljni.

Nekad su govorili: „Kravica – mamica“ a danas: „ Štala i krava smrde“. Što se to dogodilo tijekom godina ne tako daleke prošlosti? Otkuda tolika odbojnost prema blagu i štali? Poznajem nekoliko obitelji koji svoje proizvode , sir i vrhnje, daleko poznati kukuruzni kruh, jaja, povrće i perad nose na plac u Zagreb. I dobro žive. Namuče se oni skupljajući sijeno, radeći na svojim poljima, brinući se za svoje blago. No ipak su kod kuće. Mogu planirati svoje vrijeme. Nisu u vječitom stresu koji prouzroči nervozni poslodavac. Mogu biti bliži svojoj djeci i unucima. Mogu odgajati naraštaje koji dolaze iza njih. Imaju na stolu proizvode svoje štale, koca, vinograda,vrta i voćnjaka.

Gledam naše žene, kako križaju kruh stavljajući ga u krušnu peć. Gledam kako vuku pune torbe sira i vrhnja na autobuse. Gledam i slušam kako su zadovoljne prodanim stvarima i praznim torbama s kojima se vraćaju kući. Napune ih ponekad robom iz dućana i tako osiguraju svojoj obitelji egzistenciju narednog tjedna, mjeseci i godina.

U mnogim europskim zemljama seljaci nestaju. Država čini sve da ih nema. Evropa ubija lošim zakonima vlastitu dušu, selo. Evropa gubi selo i seljaka a time gubi dom i domovinu. Evropski čovjek postaje beskućnik. Ispražnjenih štala ostajemo bez svojih korijena. Nije li i Bog uzeo štalu za mjesto početka svog životnog hoda?

Možda ponovno otkrijemo bogatstvo štale i bez toga da se Novorođeni krije u njima, u jaslama , okružen korovima anđela , sv. Josipom i Blaženom Djevicom Marijom.
Možda naše štale ponovno postanu izvor ponosa i obiteljske radosti, ponos doma i domovine.

Radovan Librić

Štala i životinje

U planu je podizanje štale za životinje (koze, ovce, kravica, magarac, konji, perad, zečevi…). Plan se može ostvariti tek kada netko se trajno nastani na Cerini i vodi brigu oko životinja.

Stranica 1 od ukupno 1 stranica