„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 7 od ukupno 16 stranica « First < 5 6 7 8 9 > Last »
Prvi ponedjeljak mjesecu redoviti je termin za radionicu Društva sv. Izidora Seljaka.Tako je bilo i u ponedjeljak 7. ožujka kada su polaznice radionice donijele svoje prve izvezene ružice, listeke i lančiće.
Najme , svaka je polaznica dobila zadatak u mjesec dana izvesti nekoliko jednostavnijih ružica na komadu tkanine kako bi usvojila znanje naučeno na radionici u veljači.Uglavnom su polaznice radionice napravile zadatke i ne krijući radost učinjenim i početničkim greškama, pokazale svoje radove drugima.
Slijedio je drugi korak naukovanja. Na tekstil precrtale su zahtjevnije ruže koje su učili puniti koncem.Ponovno su dobile radne zadatke za sljedećih mjesec dana. U travnju će slijediti uzimanje mjera za opleček.Svakoj polaznici, iskrojiti će se opleček kojeg će našiti do kraja godine a onda predstaviti u modnoj reviji koja će se organizirati na kraju radionice.
Članovi Društva počeli su intenzivnije pripremati se za izložbu pod naslovom“Škrinja“ koja će biti otvorena 18. svibnja za Dan muzeja u suradnji s muzejom u Samoboru.
Cveće na oplećku
Svakog prvog ponedjeljka u mjesecu Društvo sv. Izidora Seljaka organizira etno radionice, a tema prve ovogodišnje bila je oplećek. To je bluza koja je uz fertun i rubaču bila dio ženske tradicijske odjeće. Značajno je za oplećek da je ponekad imao lijepo izvezen prsni dio. Također, završeci rukava, koji su u zapešću bili stisnuti, na krajevima su bili slobodni i često su bili bogato izvezeni. Ti slobodni i izvezeni dijelovi rukava zovu se taclini.
Društvo ima dvadesetak različitih primjeraka oplećka i skoro da i ne postoje dva istovrsna oplećka. Polaznice radionice mogle su ih vidjeti i opipati u prvom, teoretskom dijelu. Zanimljivo je da su oplećke, iako su sve jedan ljepši od drugoga, žene nosile “za po doma” i pri obavljanju svakodnevnih poslova, pa čak i za odlazak u polje. Želja je voditelja radionice da se oplećek ne samo vrati u upotrebu, uz suvremenu odjeću, nego i da se sačuva od zaborava. Tridesetak žena koje će do lipnja izraditi svoj oplećek doprinijet će tom nastojanju.
Podijeljene u pet grupa, svaka sa svojom mentoricom, polaznice su mogle započeti s radom. Za početak je trebalo naučiti vesti, a u sljedećim će se mjesecima izrađivati kroj za oplećek, a potom i šivati. Prvo je trebalo “skinuti” shemu, prenijeti je za probni komadić tkanine, odabrati konac i prionuti na posao. Sheme s mnoštvom cvjetnih motiva, požutjele od vremena i krhke zbog česte upotrebe svojih vlasnica, prekrile su stolove. Svaka je polaznica odabrala nekoliko njoj najljepših motiva, koje je potom sa sheme grafitnom olovkom “skopirala” na paos papir. Na probni komadić bijelog platna stavio se indigo papir, a na njega paus s prethodno nacrtanim cvjetnim motivima. Prekrivajući linije na pausu olovkom, prenijele su na platno cvjetne motive. Ružice, đurđice, slak, božikovinu…
Odabirom konca u različitim bojama završio je lakši dio posla. Slijedilo je vezenje, po uputama mentorica. Zeleni konac za stabljike koje su izrađivane bodom ovijenca, pa drugi zeleni konac za ispunu listića plosnim bodom, pa krvavo crveni konac za latice, pa žuti konac za ispunu zamišljenog tučka i prašnika… Nekim je polaznicama išlo bolje, neke su se malo mučile, no sve su bile odlučne u namjeri da izvezu sve cvjetne motive na svom probnom uzorku platna. Pred njima je mjesec dana vježbanja, a i mentorice su otvorene za suradnju i prije početka sljedeće radionice u ožujku.
U ponedjeljak 7. veljače započinju u 18 sati radionice Društva Svetog Izidora Seljaka koje će se održavati svaki prvi ponedjeljak u mjesecu u župnoj dvorani župe Krista Kralja u Domaslovcu. Glavna tema u 2011. godini bit će: “Opleček“. Radi se o jednom od dijelova tradicijske odjeće, narodne nošnje župa grada Samobora. Oplećek su nekada žene i djevojke vezle, „ našvavale“ tijekom zimskih večeri da bi za Uskrs pokazale svoj rad odlazeći u crkvu. Tada bi sa zanimanjem ženski svijet gledao koji je opleček ljepši, usklađenih boja i raskošnih cvjetova. Cilj je radionica naučiti „ našvavati“ i izraditi oplećek koji se može osim uz tradicijsku odjeću nositi i u modernom načinu odijevanja kao zanimljiv etno dodatak. Sudionici moraju sa sobom donijeti iglu dok će ostalo potrebno dobiti na radionici. Za kraj godine planirana je i modna revija na kojoj će se pokazati samoborski opleček i rad vrijednih naučnica koje će sudjelovati u radionicama.
Stranica 7 od ukupno 16 stranica « First < 5 6 7 8 9 > Last »