„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 19 od ukupno 21 stranica « First < 17 18 19 20 21 >
Autor: Katarina Pučar
PRVA - Isusa osuđuju na smrt
Jedna od prvih stvari koje su nas naučili kada smo krenuli Fu školu bila je ‘Svaki početak je težak’. Dok si na početku put pred tobom je dug i neizvjestan, djeluje opasno i nepredvidivo. Najlakše je odustati upravo na početku. Strah je opasan i podmukao neprijatelj. Može taj tvoj početak biti onaj koji bi te odveo u bolje i ljepše stvari koje će te potaknuti na rast makar iskustvom – ako se prepustiš strahu – sve je gotovo. Kažu da je inteligencija mogućnost snalaženja u novim situacijama. To postaje posebno važno upravo na početku. Kada nas je obdario inteligencijom Gospodin nas je Duhom učinio različitim od svih ostalih stvorenja na zemlji. Baš zbog toga jer razmišljamo i planiramo i ponekad se bojimo, sve što učinimo i na što se odlučimo vrijedi još više.
Na početku, Isusa su osudili na smrt. On se nalazio tik pred posljednje putovanje u svom životu. Ti se nalaziš pred samo još jednom velikom pustolovinom. Veličanstvenost je upravo u tome: iako je On jednom bio na početku onoga što je svim očima koje su ga promatrale bila posljednja stvar koju će ikada učiniti, taj početak je značio samo to da će On zauvijek nastaviti blagoslivljati sve naše početke. Zamoli ga sada za obilje njegovog Duha hrabrosti, razboritosti i mudrosti, a zatim: Ustani! Poslušaj! Kreni na put!
DRUGA - Isus prima na se križ
Planiranje je često jako važno. Slušamo savjete o tome kako nije dobro biti brzoplet, nagao, nepromišljen. Čitamo članke po novinama kakve se tragedije rađaju iz prevelike žurbe: prebrze vožnje ili gradnje, pohlepe. Promatramo kako se dobro prodaju razni planeri, kalendari i rokovnici. Sve oko nas upućuje nas na zaključak da bez dobroga plana nećemo daleko stići. Svijet staje u stranu da propusti onoga koji zna kamo ide. Nikoga drugoga.
U trenutku kada Isus prima na se križ, on svima prisutnima djeluje kao da su mu se svi životni planovi upravo razbili na tisuće komadića. Ne samo da je osuđen, nego se pristupa i izvršenju kazne. Nema više žalbi, spasa, nade u posljednji čas. Koja je to velika varka bila! Djelovalo je kao potpuna propast jer su ljudi postavljali krivo pitanje. Samo Gospodin zna pravo pitanje u tome trenutku: Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne – moje rekoše ime? Kada je odgovor ‘da’ i ‘da’ svi prijašnji planovi postaju manje važni. Jedini plan koji će biti važeći postaje: odsad idem kamo šalješ me ti.
Ljudi planiraju, a Bog određuje. Neka naša molitva bude za otvorene oči da vidimo što nam se sprema, za mudrost kako ne bi bili vezani uz planove koji su davno prevladani, hrabrost da se usudimo posegnuti dalje od uobičajenog i strpljivost da se ne bi zadovoljili prvom prilikom, već dočekali onu pravu, koja je negdje u planu našega života.
TREĆA - Isus pada prvi put pod križem
Probleme nitko ne očekuje. Ne zapravo. Znamo da je velika vjerojatnost kako ćemo naići na njih, obično u najgorem mogućem trenutku, ali uvijek ostaje nada da će nas mimoići. Neka jednom sve bude kako treba. Neka svi dođu, neka sve radi, neka slučajnost bude za nas, a ne protiv nas. I koliko god to puta prošli, problemi nas uvijek iznenade.
Isus pada pod križem. Molim? Dobro, uhvatili su ga. Priča se da je netko od njegovih tu imao svoje prste, inače ne bi imali nikakve šanse. Primio je križ. Dobro. Uz toliku stražu i nije imao nekog izbora, dvadeset na jednoga, kukavice. A sada je pao. Za to i nema nekog prihvatljivog objašnjenja. Nije bio dovoljno snažan i pao je. Tako brzo. Na samom početku. Problemi. Veliki problemi.
Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu. Možda je pao, ali nije ostao ležati. Probleme ćemo uvijek imati, ali oni nas neće zaustaviti. Riječ život posve bi lako mogli zamijeniti riječju borba. Tako je to, svaki dan. I usprkos tome, ne pokrivamo se dekom po glavi i ne ostajemo u krevetu. Zašto? Jer nema problema što Bog ne može riješiti… Moli danas da tvoji problemi budu takvi da bi od njih postao veći i sposobniji čovjek i borac i tako ćeš ostati u Božjoj milosti.
ČETVRTA - Isus susreće svoju svetu Majku
Prva riječ koju dijete nauči je ‘mama’. Bez obzira kojim jezikom govorilo, u kojoj zemlji ili kulturi ili vremenu se nalazilo, mama. Majke su neophodne, bez njih, nema ni nas. Majku naučimo voljeti i o njoj ovisiti. Zatim je naučimo slušati i cijeniti. Naučimo se svađati s njom i opraštati joj, ali i mnogo više puta primati oproštenje. Naučimo kako ćemo otići, a zatim se do kraja svog života vraćati k njoj.
S druge strane, majka uči dijete obožavati i bojati se za njega. Braniti ga i biti na njegovoj strani. Upozoravati na sve što bi moglo bolje, jer mama želi da joj dijete uvijek bude stepenicu iznad svih ostalih. Majka nikad neće do kraja shvatiti onaj dio o djetetu koje odlazi, nego će sve vrijeme živjeti od njegovih povrataka.
Marija u Bibliji je slika svega toga. Ona se bori za svoje dijete: „Sve što vam rekne, učinite!“. On se zauzvrat brine za nju. Kako napustiti svijet, a ne pozdraviti s majkom? Otuda ovaj susret na Kalvariji. Najveće srce susreće ono prečisto. Baš kao što je majka na početku, tako će ona, u riječi, pogledu ili makar misli biti i na kraju. Sjetite se danas žene koja je vaš početak i kraj i molite za nju. Marija majka će vaše molitve prenijeti svome sinu.
PETA - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Nije predviđeno da čovjek bude sam. Od prve stranice Biblije govori se o društvu, ravnopravnom partneru i pomoćniku kojeg nalazimo u drugom čovjeku. Sve knjige i filmovi o brodolomcima na pustim otocima spominju taj problem samoće koji treba riješiti odmah nakon pitanja vode, hrane i zaklona. Ne želimo biti sami. Ne znamo biti sami. Samoća dovodi do usamljenosti, usamljenost do depresije, a depresija do propasti. Samoća je propast. Da to spriječimo moramo davati onaj dio sebe koji je drugima potreban da bismo bili zajedno sretni, svi zajedno, uvijek.
Šimun Cirenac je to naučio. Ako su ga i prisilili da nosi križ, nisu ga mogli prisiliti da to čini punom snagom ili s voljom. Pretpostavimo da je znao promatrati, radnik koji se vraća s polja, koji živi u ritmu noći i dana, sunca i zvijezda. On nije znao za osudu ni ismijavanja koja je Gospodin pretrpio na početku. Vidio je tek čovjeka kojemu je toliko teško da pada. Vidio je sina koji susreće svoju majku. Vidio je onoga koji je sam, a zatim mu je dao onaj dio sebe koji mu je bio potreban. Molimo danas za istančanost da i mi to znamo činiti, ali ne nametljivo ni tražeći velike zahvale. Neka nam Gospodin pomogne da u ljudima oko sebe prepoznajemo njihovu potrebu i da im poklanjamo sebe tiho, ali postojano da bismo bili sretni svi zajedno, uvijek…
ŠESTA – Veronika pruža Isusu rubac
Novo tisućljeće je kod mnogih ljudi izazivalo velik strah. Bojali su se okrugle brojke koja će se pokazati na kalendaru, predviđali krah računalnih sustava i nagađali o kraju svijeta. Naravno, mi vjernici smo se podsmjehivali na sve to. Krist je došao svijet spasiti, pa kako bi bilo koji zbroj godina od tog trenutka mogao značiti propast? Nema praznovjerja, nema straha. A onda je papa Ivan Pavao II rekao ‘Ne bojte se biti sveci novog tisućljeća’. I čak i oni najhrabriji su morali priznati: to nas je uplašilo.
Biti svet. Zvuči kruto, nemoguće, daleko od svakodnevice. Pogotovo od hladne svakodnevice novoga tisućljeća u kojemu nam se svima žuri, gdje svi jako pazimo koliko tko ima novaca i godina i centimetara visine i titula ispred imena. Kao da je to važno. Kao da će nas to spasiti. Papa je postavio ljestvicu previsoko. Naravno da smo se bojali. Naravno da nismo znali kako biti svet u suvremenom svijetu, u biranju televizijskog programa, na internetu, među šarenim časopisima koji privlače ispraznim temama. Preteško je to. Prije je sve bilo mnogo jednostavnije. Da smo živjeli onda, bili bi sveti bez problema.
Da smo se onda našli na kamenitoj stazi vrh puta Kalvarije i vidjeli osuđenog kriminalca kojeg vlast sprovodi do njegove kazne, sigurno bi stali. Praznih ruku se osvrtali tražeći način kako da pomognemo, miješajući se u tuđu nesreću i bijedu. Kako ništa ne bi pronašli, skinuli bi rubac, osnovni dio svoje odjeće, i pružili ga čovjeku kojega nikada prije nismo vidjeli, a koji će ga uprljati, uništiti, prisvojiti. Toliko bi velikodušni i otvoreni bili. Toliko hrabri. Ili…?
Ne bojte se. Nikada nije bilo lako i uvijek se uspijevalo. Molimo Gospodina neka nam pomogne prepoznati naše svakodnevne, male prilike koje vode do velike svetosti.
SEDMA - Isus pada drugi put pod križem
Ima li išta važnije na ovom svijetu od pravog trenutka? Biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Uhvatiti i prepoznati svoju priliku. Kako je ne bi propustili, trudimo se osigurati što prije. Važno je dobro zaposlenje, ali i pravi fakultet, srednja škola na glasu, određeni razred u osnovnoj školi. Počeli smo planirati koji vrtić nas upućuje u smjeru kojim bi željeli ići, kao i koje je najbolje rodilište da u njemu svijet prvi put čuje za naše postojanje. Gotovo ništa se ne smije prepustiti slučajnosti.
Usprkos tome uvjerenju kako se zaista dobre prilike rijetko javljaju dvaput, brojni su koji misle kako će ona najveća od svih na nas čekati beskrajno dugo i strpljivo. U svemu nam se žuri, ali za Boga ima vremena. Pravi trenutak je važan za sve, osim za pobožnost, za koju će biti dobar bilo koji trenutak. Pazi da Bog kraj tebe ne prođe, a da se nikada više ne vrati.
Dok Isus pada drugi put pod križem, bespomoćno leži pod teretom koji pritišće, to je bio pravi trenutak za sve prisutne koji su ga gledali, ali nitko ga nije prepoznao. Trenutak nije djelovao dovoljno veličanstven ni poseban kako bi itko povjerovao kako bi se upravo u njemu mogla desiti prekretnica života. Trenutak je ostao neiskorišten. Koliko je takvih dosada bilo u tvojem životu? Moli danas da znaš prepoznati pravi trenutak koji će te potaknuti da odlučiš slijediti Krista i nikada više nećeš morati žaliti za izgubljenim prilikama…
OSMA - Isus tješi Jeruzalemske žene
Pitanje li je li ikada postojalo umornije vrijeme od ovoga današnjega. Stalno se žalimo na umor, iscrpljenost i bezvoljnost. Pitanje “kako si“ smo pretvorili u poštapalicu na koju više i ne očekujemo zaista odgovor, jer toliko smo umorni da smo se i umorili to ponavljati. Kao da nemamo snage da nastavimo. Kao da je svemu kraj. Voljeli bi da nam netko kaže kako dalje, kad je gore visoko, dolje tvrdo, a oko nas daleko. Zaboravljamo da je Onaj koji nikada nije prekršio nijedno svoje obećanje rekao: „Dođite i ja ću vas odmoriti“. Tko god je došao k njemu nije otišao bez utjehe i nove snage za dalje.
Pobožne žene grada Jeruzalema su se okupile u čvrsto zbijenu skupinu da bi bile jače i sigurnije. Krenule su prema Goloti očekujući da će morati tješiti i pružiti utjehu. Njima je bila malo važna politika muškaraca koji su namjeravali smaknuti mladića za kojeg se govorilo da je prorok. Prorok ili ne, njegova majka, koju su poznavale, bit će tamo, sama. I susjeda Marija i njena sestra, s kojima su živjele vrata do vrata. Ženska intuicija ih je povela njima ususret i osigurala im najveći dar. One koje su krenule tješiti susrele su, licem u lice, posve nenadano, onoga koji je obećao utjehu i pružio je čak i u najtežem trenutku svoga života. Toliko je njegovo obećanje čvrsto. Toliko ga nitko ne može spriječiti da uvijek prvo misli na čovjeka koji ga traži. Moli u skupini u koju si se ti sakrio da bi bio jači i sigurniji neka ti On kaže kako dalje, a zatim napusti skupinu, nađi čovjeka van nje, pitaj ga „kako si“ i ostani čekati njegov odgovor.
DEVETA - Isus put pada treći pod križem
„Što imam to ti i dajem; u ime Isusa Krista ustani i hodaj“. Ne zvuči previše velikodušno. Ako ćemo već biti obdareni u ime Isusa Krista, nije li to moglo biti nešto značajnije? Dobitak na lutriji ili novi auto, gen da nam kosa napokon bude prirodno kovrčava ili talent za glazbu… Onaj tko ustane i hoda bori se na posve drugačiji način od onoga koji sjedi i plače. Ustati znači ne biti zadovoljan postojećim stanjem, znači pobuniti se i zatražiti nešto bolje za sebe. Ustati znači biti aktivan i težiti višem. Hodati znači napredovati, stjecati nova iskustva, otkrivati nove predjele svoga života. Ako možeš ustati i hodati, vjernik si kakav se samo poželjeti može. Ne onaj pasivni koji neprestano tapka u mjestu, već onaj koji se uspinje na planinu kako bi vidio što je na drugoj strani.
Isusov treći pad pod križem najveći je od svih. Govori o tome koliko se lako vratiti ponašanju od kojeg trpimo samo loše posljedice. Zbog trećeg pada prijatelji su razočarani do kraja, a neprijatelji mogu likovati i oboriti se na njegovo iscrpljeno tijelo još jednom dozom udaraca. Jedino što je njemu tada bilo važno jest pronaći zadnji komadić snage da ustane i hoda. Da toga nije bilo, ničeg ne bi bilo. Dok god možemo ustati i hodati, ima nade. Moli danas da uvijek kada život neće biti dobar prema tebi i ti uspiješ ustati i hodati, hodajući otići od svega lošega što ti prijeti. Gospodin koji zna kako je kad te okolnosti zatvore u takvu klopku prepoznat će i uslišati naše molitve.
DESETA - Isusa svlače
Usprkos vremenu koje naglašava razgolićenost, a prezire stidljivost i modi kojoj je glavi naglasak ‘pokrijem se da se otkrijem’, nitko od nas ne osjeća se ugodno gol. Odjeća je možda minimalistička, ali još uvijek nužno potrebna. Nikad nismo tako ranjivi nego kad nam oduzmu našu odjeću. Dobrovoljno skidanje odjeće u prisustvu drugoga označava veliko povjerenje, a prisilno skidanje jedan od najvećih zločina koji poznajemo. Nevjerojatno je kako malo pamuka, lana ili vune koju postavljamo između sebe i okoline može posve promijeniti naš odnos prema svijetu. Ili smo sigurni, samopouzdani i odlučni, ili uplašeni, u neugodi i strahu. Važna nam je ta naša odjeća i ne isplati se glumiti da nije. Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se čuvati dostojanstvo svoga pokrivenog tijela, bez obzira koliko te suvremeni svijet pokušao uvjeriti u suprotno.
Ako itko može razumjeti koliko nam teško pada gubitak sigurnosti koju nam pruža odjeća, to je Gospodin koji je pretrpio sramotu svlačenja pred neprijateljskim očima. Jedini razlog za takav postupak je poniženje koje sa sobom donosi. Ako svučemo onoga koji je sve nas obukao – što će ostati?
Ostat će upozorenje da čuvamo svoje tijelo kao nešto dragocjeno. Ostat će uvjerenje kako za rane raznih poniženja uvijek postoji neki lijek. Ostat će uzdanje da kada danas zamolimo Gospodina za mudrost razumijevanja kako je čovjek neraskidiva zajednica i duše i tijela, te da treba voditi računa i o jednom i o drugom, bit ćemo sigurno uslišani…
JEDANAESTA - Isusa pribijaju na križ
Na ništa ljudi nisu utrošili toliko riječi kao na pokušaj da opišu ljubav. Ljubav postoji u toliko različitih vrsta i dolazi na toliko različitih načina da je taj popis beskrajan. Svaka je ljubavna priča na svijetu drugačija. Mijenja nas sve što mi volimo i svatko tko nas voli. Zbog ljubavi život nastaje, ljubav nas kroz život prati i pokreće, u ljubavi će svaki život završiti. Bog je ljubav. Sigurnost da smo stvoreni na njegovu sliku najveća je upravo kada se prepustimo ljubavi. U ljubav treba vjerovati i ako se ljubi treba to reći svojim životom. Sve te i takve naše velike riječi o ljubavi naginju klišejima. O ljubavi je zaista teško nešto novo reći. Ljubav je uvijek djelovala najsnažnija kada se pokazivala.
Iscrpljen čovjek na vrhu Golgote. Njegovi neprijatelji su mu uzeli odjeću - zadnje zemaljsko uz što je bio vezan. Njegovi prijatelji su pobjegli. Križ koji je nosio i pod kojim je padao i s kojim je susretao druge postaje njegov cijeli svijet. Ništa osim križa nije važno. Na križ biva podignut kako bi povezao, jednom zauvijek, zemlju s nebom. Po tom križu svi ćemo se moći popeti tamo gdje nas samo ljubav očekuje. Krist na križu je najveća ljubavna priča ikad ispričana.
Moli sada da uspiješ dostići cilj: u ljubav vjerovati ne na način da o njoj govoriš, već da je pokazuješ svakim danom svoga života.
DVANAESTA - Isus umire na križu
Svega bi se bili spremni odreći i svašta podijeliti ako već ne bi bilo drugog izbora, ali ono čega se grčevito držimo jest naš život. Nismo uvijek njime zadovoljni, čini nam se da bi ga rado mijenjali za život onoga koji djeluje mnogo uspješnije, često nam je jako težak, ali ne damo ga.
Isus umire na križu, a onda netko dođe i vikne: „Hajdemo i mi da umremo s njime“! Kako molim? A taj opet vikne: „Tko želi život svoj spasiti, izgubit će ga“! I mi se uplašimo. Tek taj strah nam može do kraja protumačiti što znači da je Isus umro na križu za nas. On umire, da bismo mi živjeli. On umire, da se nitko više nikada ne bi morao bojati smrti. On umire, kako bi nam dokazao kako je smrt samo još jedna pustolovina, prijelaz iz svijeta u kojem smo voljeli samo malo, a bio nam je tako drag, u svijet u kojem je jedino što ćemo raditi voljeti, pa će nam biti bezbroj puta draži. Ako s Njime umreš, s njime ćeš i uskrsnuti. S Njim pođi i nikad se više nećeš morati bojati, on će ti pokazati stazu života, da više sam ne lutaš… Moli za to jer kada dobiješ odgovor na tu molitvu, nijedna druga ti više neće biti važna.
TRINAESTA - Isusa skidaju s križa
Nitko ne voli rastanke. Često požalimo što smo uopće i otišli nekamo i upoznali ljude koji su nam se bez upozorenja uvukli u život i srce, a zatim morali otići i pitamo se je li to uopće toga vrijedno. Bilo bi lakše kada bi mogli planirati koga ćemo zavoljeti, ali takvu sposobnost nismo dobili. Volimo nasumično, često bez logike i razuma, često sa suzama i čežnjom, a onda ponekad i uspješno i obostrano, kako bismo dosegnuli raj. Ljubav nikad ne prestaje. Samo ponekad mijenja oblike i one na koje je upućena. I kada mi više ne znamo kako dalje, kad ne možemo ili se ne usudimo, ona je tu. Jača od straha i opreza, veća od života.
Dok oni koji su ga voljeli gledaju kako Isusa skidaju s križa, vjerojatno razmišljaju slično tako. Vjerovali su njegovim riječima, zaljubili se u njegov jasni pogled, otvorili mu svoje srce do kraja da bi se sad u njega slila samo bol. Trebalo je proći vrijeme da bi shvatili kako će im on izliječiti dušu, duh i tijelo, a ne ih slomiti. S križa su potekle rijeke žive vode i okupale svijet. Moli molitvu zahvale što smiješ biti dio tog novog svijeta koji je započeo s velikom boli, ali završava u čistoj radosti.
ČETRNAESTA - Isusa polažu u grob
Novi početak je nešto za čim svi žudimo. Staro prestane, novo, gle, nasta. Odlučimo odbaciti stari, pogrešni način ponašanja, loše odluke i krive putove i početi ispočetka. Koliko puta smo to već učinili? Možda netko misli da nije zaslužio bezbrojne nove prilike i u tome se vara. Gravitacija je gravitacija. Ako čovjek već ne može letjeti, onda mora smireno padati. I u tome se skriva veličina.
Dok Isusa polažu u tamu groba, što je najdublja i najgušća tama koju uopće poznajemo, ta tama postaje novi početak. Da bi nešto novo nastalo, nešto staro mora umrijeti. Iz njegovog groba rađa se molitva: „Kriste, tvoj lik nek svijetli u meni“. Mogu njegovo tijelo prekriti bezbrojne tame i njegovo djelo pokušati okaljati na sve moguće načine, dok On svijetli u nama, pobjeda će uvijek biti na jedinoj pravoj strani.
Autor: Nikola Havliček
PRVA - Isusa osuđuju na smrt
Svjetina i židovski poglavari potpomognuti namjesnikom rimskoga cara, Pilatom, žele se riješiti Isusa. Zauvijek.
Na političkoj pozornici svijeta ljudima se kroje sudbine po nekim pravilima, koja su daleko od pravde, suosjećanja, a pogotovo ljubavi. Sudac Pilat, pod pritiskom gnjevnog, primitivnog i krvoločnog naroda, donosi smrtnu presudu.
U čije ime? U ime rimskog carstva, koje je, gle paradoksa, imalo najbolje uređeno pravo i pravni sustav sve do naših dana. Pilat osuđuje na smrt – Nevinog. Ovom presudom Isus ulazi u tamu Vječnog života, a umire zapravo Pilat i svjetina. Propustili su svoju šansu.
DRUGA – Isus prima na se križ
Što li sve ljudi mogu činiti jedni drugima? Nema granice!
Oni koji su Isusu stavili križ na ramena, nisu razumjeli njegove riječi: „Ne sudite da ne biste bili osuđeni.“ ili „Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.“ Ove pouke trebale bi skrenuti pažnju na besmisao stavljanja križa na nečija ramena, samo zato što je drugi i drugačiji.
Prisjetimo se da kroz raznolikosti progovara Bog. A kvocijent se duhovne inteligencije mjeri, između ostalog i spremnošću prihvaćanja drugih i drugačiji. To stvara doživljaj Božanske prisutnosti i ozračje mira.
Stoga… „pristupite Kristu kamenu živomu, što ga istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen…!“ ( Pt 2, 4)
TREĆA – Isus pada prvi put pod križem
Svi koji nešto, u očima ljudi, na ovome svijetu znače –stoje. Na tronovima. Na Prijestoljima i važnim položajima…
A pogledaj Isusa. Leži tu pred tobom u prašini treće postaje kao sablazan. Kakva je to poruka? Moć koju je kroz javno djelovanje pokazivao, veća je od svake poznate ljudske moći. I najmanje što bi sada trebao učiniti – morao bi barem stajati. No, poslušaj kako govori: „Zrno koje pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ali li umre, donosi obilat rod.“ Pitaš li se još, čemu na svu muku i ovaj pad? Nemoj zaboraviti da „rod“ o kojem Isus govori zapravo si ti. On te ljubi i zna da Mu se zbog tebe i ovaj pad isplatio. Misliš li isto?
ČETVRTA – Isus susreće svoju Svetu Majku
Marija i Isus – oči u oči. Godinama je pripadao Njoj. Bdjela je uz Njega. Bila mu je učiteljica, prijateljica i majka. Radovala Mu se onako kako to samo majka zna i može. A tek, koliko li Ga je voljela!...
Brižno je čuvala sve uspomene u svome srcu. Sjeća se i proroštva starca Šimuna: „… i tebi će samoj mač probosti dušu.“ (Lk 2, 35). Svjesna je, Bog ne traži da Mu se vjeruje bez razloga. I zato boli, tuzi i plaču usprkos – vjeruje.
Zastani na tren. Prisjeti se da život zna biti neočekivan. Ovo bi mogla biti postaja i tvoga osobnog predanja. Znaš li što to znači? U trenucima slabosti imati duboko povjerenje u Boga, u život u nadu u budućnost. Jer kada si slab, s Bogom s jak
PETA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Na putu do Kalvarije, „…uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom“ (Lk 23, 26).
Nisu ga uljudno zamolili, već bez pregovora i privole, uhvatiše čovjeka s ulice i upotrijebe ga za svoje naume. Teško je vjerovati da su time željeli pomoći Isusu. Cilj im je bio prilično sebičan – što prije izvršiti zapovijed, dovesti Isusa do Kalvarije i…
O Cirencu se poslije toga ništa ne zna. Nakon što je „odradio“ ono što je morao, gubi se u masi. Ali na svakom spomenu križnoga puta, kroz povijest Crkve, ponovno izranja iz mnoštva. Uzima križ s Isusovih ramena, ulazi u povorku i – potiče na razmišljanje. Pogledaj ga! Osluhni, što bi ti mogao poručiti. Možda: oslobađanje drugih znači oslobađanje samoga sebe.
ŠESTA – Veronika pruža Isusu rubac
Progurati se kroz mnoštvo obzira ljudskih, prepoznati potrebu drugoga i priznati mu ljudsko dostojanstvo čin je koji neizbježno utiskuje Kristov lik na tvoje lice. Isus postaje preko tebe prepoznatljiv do te mjere da počinješ privlačiti druge.
Pristupaju ti. Žele biti u tvom društvu. Razgovaraju s tobom o svojim problemima. Traže tvoj savjet. Poštuju te.
Živeći tako događa se transformacija u kojoj tvoj život postaje rubac Veronikin u koji svoje ispaćeno lice tare trpeći Krist kroz braću ljude. Odjednom znaš – slika si Božja! A sve je počelo tako ljudski!
SEDMA – Isus pada drugi put pod križem
Svi su ga napustili. Usred silnoga mnoštva Isus je sam u svom svijetu boli. Malo je koga briga za ono što se u Njemu zbiva.
Jesi li ikad usred mnoštva bio sam? Ljudi hodaju oko tebe, guraju te u prolazu, ulaziš u prenatrpane učionice i zagušene kutove lokala, disko klubove, kino dvorane i tražiš… tražiš, a opet si duboko sam. Tada zastani na tren. Svrati u mašti na ovu postaju, zagledaj se Isusu u oči i pitaj Ga: Isuse što te to pokreće? Kako se može dalje? Primi me za ruku i povedi me. Vjerujem Ti. Ma kuda ti pošao, ja ću za Tobom.
Vjeruj da čuda postoje!
OSMA – Isus tješi jeruzalemske žene
Teško je vjerovati da rasplakane žene nisu znale za krvoločne ispade svojih potomaka, koji se nisu slučajno našli u mučnoj povorci križnog puta. One bi sada, da mogu, itekako rado promijenile svoje odgojne metode, osjećaju svu nemoć proizašlu iz tolikih propusta.
Suze ipak nisu dovoljne. Isus traži radikalne, a ne kozmetičke promjene. Snažna poruka ove postaje je slobodni odabir između tebe s jedne strane i radikalno – radosnog života po Evanđelju.
Ako ne znaš kako ćeš to učiniti, priđi bliže Isusu. Sjedni do njegovih nogu i znat ćeš kako!
DEVETA – Isus pada treći put pod križem
U tjeskobnoj boli ove postaje, što bi moglo biti snažnije, do jeke Očevih riječi jednako upućene kako Isusu, tako danas i tebi: „Ti si sin moj ljubljeni, u Tebi mi sva milina.“ Drugim riječima – to si moje neprocjenjivo bogatstvo. I kad padneš! Svi mogu govoriti suprotno, ali ti vrijediš, ne koliko te procjene ljudi, već pravo mjerilo tvoje vrijednosti sam ja – tvoj Otac.
Bio si mi toliko važan da sam te pozvao u život. Ljudi o tebi često govore iz svoje bijedne uskogrudnosti, neznanja i zapravo sljepoće. Ne poznaju te.
Isus je oduvijek bio toga svjestan. I zato ide do kraja. Sam je iskusio slobodu čovjeka koji je sve izgubio, osim Očeve podrške. A ona mu je dovoljna!
DESETA – Isusa svlače
Kažu da je za novorođenče neopisiva trauma trenutak rođenja. U svijet ulazi gol. Nezaštićen. Ranjiv… No dočeka li ga ljubav i briga, trauma ubrzo nestaje.
Promotrimo Isusa na ovoj postaji. Došao je na mjesto egzekucije. Ljudi koji ga ispraćaju, skidaju mu odjeću da bi u Njemu pojačali osjećaj osamljenosti, nezaštićenosti i ranjivosti. Do kraja mu je otet prostor slobode i intime. Stvorena je savršena prilika da na trenutak nastane prividna besmislenost patnje. Ali u snažnoj Isusovoj povezanosti s Ocem i patnja ima svoj duboki smisao.
Istinski se vjernik ne rađa, on nastaje – kroz iskustvo patnje, ljubavi i suosjećanja. Kreneš li tim putem to je početak Božje epohe u tvom životu. Kraljevstvo je Božje već među vama.
JEDANAESTA – Isusa pribijaju na križ
Ovo je krvavi ishod namještenog sudskog procesa. U Isusu se sudi čovječanstvu. Onom dijelu koji zbog „ljudskog faktora“. U Isusu se sudi čovječanstvu. Onom dijelu koji zbog „ljudskog faktora“ nikada neće okusiti zaštitu pravde i pravednosti. Takve ljudi svjetina mora dokrajčiti. Ubiti. Zbrisati sa lica Zemlje da nikoga nikada više ne podsjećaju na atribute Božje.
Na zgarištu „uništenja“ Boga, čovjek je dovoljan sam sebi. U tim se okolnostima, odjednom u liku raznih ponuda, ograničenja i tlačenja, stvaraju nova božanstva: Čast. Moć. Vlast…
Nije li to već viđen suton razuma kroz dugu povijest čovječanstva? Iz toga nereda postoji samo jedan izlaz, a to je Istina – ISUS.
DVANESTA – Isus umire na križu
Dok je Isus činio čudesa, lako je bilo vjerovati u Njega. On ih je zato i činio. Sada, kad je na najokrutniji način razapet, svjestan je onoga što neprijatelji ne mogu niti slutiti – On na ruševini vlastitoga tijela gradi impozantan most prema Vječnosti.
Isus je vršeći volju Očevu na križ dobrovoljno pristao, budući da je to bila jedina mogućnost da svijet i zemlja i svaki pojedini čovjek stigne do samoostvarenja, sreća, mira, spada i radosti. Napokon i povijest pokazuje da ne postoji drugi put.
Za sva vremena ostaje Njegova riječ:
„Ima li tko veće ljubavi od ove,
Da život položi za svoje prijatelja?“
TRINAESTA – Isusa skidaju s križa
Rimska je povijest prepuna razapinjanja. U njoj su osuđenici na križ uzlazili pobijeđeni, a silazili zaboravljeni.
Isusovim raspećem najpoznatija sprava za mučenje toga doba odjednom postaje simbol spasenja.
Što se to dogodilo?
Isus je naime, pokazao kako kroz oskudicu, ograničenja i probleme, rastemo u Božjem svjetlu i kako se zapravo otkrivajući spašavamo. Postoji li drugi način na koji bismo spasiti? Učimo od Isusa!
Preko križa i groba – ponovni povratak u raj!
To može samo Bog!
ČETRANESTA – Isusa polažu u grob
Trenutni trijumf gomile galamdžija, primitivaca, krvoloka i lažnih sudaca na ovoj postaji dolazi na svoje.
Dobili su što su tražili. Rijetko ujedinjeni politički protivnici – Židovi i Rimljani sitno zadovoljstvo trenutačne sreće, zbog navodne pobjede, dijele kao zajednički „ratni“ plijen i pohranjuju ga u ropotarnicu povijesti.
Isusa polažu u grob na očigled začuđenih znatiželjnika i iskreno ožalošćenih prijatelja. I dok svi grobovi svijeta nose poruke straha, tjeskobe i beznađa – Isusov grob zrači ljubavlju.
Autor: Radovan Librić
PRVA – Isusa osuđuju na smrt
„Ja nisam došao suditi svijetu nego svijet spasiti.“
Iv 12, 47
Oko tebe žive ljudi koji griješe, jer je nemoguće ne griješiti. Te ljude možeš voljeti i prihvaćati ih ili pak možeš stalno osuđivati.
Prema ljudima se odnosiš onako kakav si u sebi. Nosiš li u sebi mržnju i osudu, s mržnjom i osuđivanjem ćeš se odnositi i prema ljudima.
No s njima možeš i drugačije: možeš ih prihvaćati, voljeti, ohrabrivati, slušati, tješiti…
Ljudi te trebaju. Govori im o Spasitelju. I sami znaju da griješe. Donesi im radost i Mir. Stavi Isusa u svoje govor i izliječit ćeš sebe od osuđivanja.
Njegove su riječi: „Ja nisam došao suditi svijetu nego svijet spasiti.“ Isus može svijet spasiti i po tebi. Vjeruješ li u to?
DRUGA- Isus prima na se križ
„Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“
Lk 14, 27
Svatko od nas nosi svoj križ. Ne možeš ga izbjeći. Prihvati ga. Nemoj ga vući kroz život. Uzmi ga i nosi. Tada postaješ Isusov učenik. Ako prihvaćaš patnju, upijaš Njegovu snagu za nošenje križa. Njegovo uskrsnuće postaje i tvoje. Njegove pobjede postaju i tvoje. Prihvaćanje križa nosi moć i snagu života. A snaga je u tome da je Isus iz Nazareta prihvatio križ. Zato u svojim križevima nalazimo Njega. On preuzima križ.
Patnje su šansa da svoj život ispuniš sadržajem kojeg ti nitko ne može uzeti. Iza svakog križa dolazi raj
„Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik“, govori Isus.
TREĆA – Isus pada prvi put pod križem
„Molite da ne padnete u napast“
Lk 22, 40
Kada padaš u napast? Onda kad ne moliš. Onda kad u tvom danu nema razgovora s Bogom. Onda kad ne ispituješ svoje postupke prema ljudima, sebi i Bogu.
Kako moliš? I moliš li uopće?
Molitva nas ne spaja samo s Bogom, već i s ljudima. Čisti naše misli. Molitva te oslobađa od Zla i Zloga i nosi te u naručje Božje. Žudi za Bogom. Tako će tvojih padova biti manje. Napasti će biti daleko od tebe.
Zato: „Molite da ne padnete u napast“
ČETVRTA – Isus susreće svoju svetu majku
„Doista, tko god vrši volju Oca mojega(…) taj mi je brat i sestra, majka.“
Mt 12, 50
Na ovu si zemlju došao kao gost. Nisi mogao ni naručiti ni kupiti roditelje, dom, zemlju, prirode, ljude, hranu. Nisi mogao birati spol, razum, sposobnosti, stas i moć.
Netko još sada nad tobom izgovara riječi ‘Dobro je što postojiš’. Nisu to ni tvoji roditelji ni braća ni sestre. To je onaj koji je vječan.
Ti možeš biti toliko velik, koliko sebe prihvaćaš i voliš. Koliko voliš ljude, braću i sestre. Koliko se ostvaruješ u svojoj obitelji, u zajednici. Voljeti sebe znači iz ruke nevidljivoga, vječnoga Boga, prihvatiti volju Njegovu za sebe i svoj život. Tada su ti blizu i brat i sestra i majka. Tada nisi sam. U zajednici vjernika istomišljenika pronalaziš svoju obitelj.
PETA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
„Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene…“
Mt 11, 29
Živimo u istim ulicama, u istim mjestima, idemo u iste škole, sjedimo na istim trgovima… No ipak smo drugačiji. Ima ljudi koje baš briga za ovaj svijet. Kažu: „Uživaj dok stigneš, jednom se živi, živi zato bezbrižno…“ A ima i onih koji žele biti suodgovorni za ovaj svijet. Daju mu svoje slobodno vrijeme, svoje osmjehe, ispružene ruke, lijepe riječi, misli, poglede…
Ima ljudi koji uzimaju jaram Kristov, uče iz Kristove škole, svojim djelima stječu diplome ljubavi.
Kada se jednom sretnemo, On i ja, hoćemo li se prepoznati? U tom će susretu biti važno što će svatko od nas sa sobom donijeti. Nemoj doći praznih ruku.
Kršćanstvo treba ljude koji će nositi jedni druge. Iznova i iznova prolaziti školu ljubavi. Školarina se plaća životom. Jesi li je spreman platiti?
ŠESTA – Veronika pruža Isusu rubac
„Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“
Iv 15, 16
Bog izabire ljude za svoj plan spasenja, usprkos njihovim porocima i grijesima. To je jednako danas, kao i jučer.
Bog te treba. Treba tvoje lice, tvoj osmjeh, ruke, noge, srce. Milijardu i tristo milijuna kršćana mogu mijenjati svijet, mogu svakoga dana, zajedno s Veronikom, brisati lice svijeta. Kakav otisak ostavlja svijet kad je utisnut u tvog rubac? Ima li ljepote u tom liku ili moraš stidljivo okrenuti glavu od bijede ovoga svijeta?
Ti stvaraš sliku svijeta svojim postupcima i djelima. Neka tvoja djela svijetle na rupcu svijeta. Neka se lik svijeta koji ti gradiš zagledaju mnogi. Isus te je izabrao za dobra djela. Dragocjen si u Njegovim očima. S tobom ima plan u ovome svijetu. Postani toga svjestan. Uloži sebe. Nemoj bježati. Ne boj se
SEDMA – Isus pada drugi put pod križem
„Ako sol obljutavi, čime će se osoliti?“
Mt 5, 3
Ima ljudi koji su originali. Svi ih traže, trebaju, pitaju, slijede ih. Oni su otvoreno nebo, objava radosti, svjetlo u noći, put u prašumi, samostan u buci. Usred bogatstva, oni su siromaštvo. Usred mase, oni su sami. Usred pijanki, oni su trijezni. Usred izgubljenih, oni imaju spas. Među njima da mi je biti…
Život teče samo gdje imaš hrabrosti biti original, iskopati svoje talente i iznova se obogatiti životom.
Tada ćeš biti sol, začin ovom svijetu koji treba tebe, original Isusov.
OSMA – Isus tješi jeruzalemske žene
„Ženo, gdje su oni?“
Iv 8, 10
Žene su se okupile i plakale. Vjerovale su, imale razumijevanja, brige i nježnosti prema Gospodinu, do samoga kraja. Pitale su se: „Gdje su drugi? Zašto su pobjegli?“ Nisu mogle shvatiti tu nepravednu osudu.
Kad svi zakažu, i sve snage, ostaje majka, žena. Zato su žene važne za Crkvu. Prisutne su tamo gdje nitko ne želi biti. Koliko li je samo dobrote u njihovim životima?
Blagoslovi sve žene, majke, djevojke koje do kraja ustraju u obrani života. U obrani ljubavi. Isuse, ohrabri sve žene da čuvaju svoje dostojanstvo.
DEVETA – Isus pada treći put pod križem
„Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.“
Mt 10, 31
U tvom životu ponekad sve izgleda neshvatljivo i izgubljeno. Sve lađe potonu, svi prozori i sva vrata se zatvore. Nađeš se u tami. Svjetla niotkuda. Pad za padom.
Život nas uči da je to samo prividan poraz. Bog spašava u posljednjem trenutku na neočekivani način. Tada počinješ zahvaljivati i na porazima. Oni te jačaju, daju novi smisao tvom životu, nov način gledanja na ljude, događaje, svijet.
„Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca“, govori ti Isus.nije te stvorio jer te želi uništiti. Ne raduje se tvojim porazima i padovima. Bog te nikad ne kažnjava niti se osvećuje. Čuva se kao svoju najdragocjeniju svojinu. Vrijedan si mu i zato te ljubi! Otvori svoj život Kristu. Tada ćeš poraze pretvarati u pobjede.
DESETA – Isusa svlače
„Bijah gol i ne zaogrnuste me.“
Mt 25, 43
Susrećemo u svom životu ljude izrugane od drugih, popljuvane, zgažene, prevarene, zlostavljane, prezrene, ismijane, iskorištavane, u bijedi i nevolji. Jednom riječju GOLE. Razgoliti su ih ljudi svojim zlim namjerama.
Možemo i sebe ponekad uhvatiti kako se pridružujemo svjetini odbacujući čovjeka na osnovi ‘rekla kazala’. Čovjeka zapravo svlačimo. Ostavljamo ga gola bez šanse da on sam nešto kaže u svoju obranu.
Zaogrnuti čovjeka kad ga svi ostave, lijepom riječju, pozitivnom mišlju, ispruženom rukom, osmjehom ne košta ništa, a može ga se spasiti.
Prihvatiti čovjeka i zavoljeti ga, usprkos svim njegovim manama i propustima. Radovati se zajedno povratku. Znati oprostiti i prihvatiti znači obući čovjeka u najsvečanije odijelo.
JEDANAESTA – Isusa pribijaju na križ
„A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“
Iv 12, 32
Na mnogim su jumbo plakatima primamljive reklame. Uzdižu se visoko, na zgradama, raskršćima… Stvaraju ih visokokvalicifirani dizajneri. To je biznis. Ljudi potaknuti reklamom kupuju proizvode, troše novac.
Prije dvije tisuće godina podignut je On. Nema u njemu ni sjaja ni ljepote izvanjske. Stoji na raskršćima. No tu nema biznisa.
Kad bi barem ljudi, potaknuti Kristom Raspetim, zagledani u Njegovo ‘reklamiranje’ ljubavi, bili ljudi za druge. Kad bi se više ljubili kao braća. Tada bi us voje zajedništvo privukli više ljudi. Pazi što činiš kao kršćanin, jer si svojevrsna ‘reklama’ kršćanstva.
DVANAESTA – Isus umire na križu
„Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“
Mt 10, 39
Na što sve ljudi gube svoj život? Sjeti se samo iscrpljujućih ratova, dugogodišnjih susjedskih neprijateljstava, rastava brakova… Ili pak neshvatljivih podviga ludosti, kao što su jurnjave na motorima, dokazivanja tko brže juri autocestom, vratolomija na mnogim bezrazložnim natjecanjima ne bi li se ušlo u Guinnesovu knjigu rekorda.
„…poradi mene…“, kaže Isus. Svakodnevno sam se pruža prilika da život svoje sagorijevamo za više ciljeve. Često ostajemo izvan stvarnosti života. Sa svojim strahovima od neizvjesnosti i smrti. Prihvati prolaznost i raduj se svakom trenutku života.
I ovom sada, jer tu se otvaraju novi vidici. Ne gubi dragocjene trenutke života na nevažne stvari. Dopusti Isusu da planira tvoj život. Svoje prave uspjehe upisuj u Isusovu knjigu života. To čini rekorde i podvige.
TRINAESTA – Isusa skidaju s križa
„Ostanite u mojoj ljubavi.“
Iv 5, 9
Uz tijelo Krista ostala su tri čavla. I križ. Prazan. Ostala je sloboda izbora ugrađivati sebe u plan spasenja. Sloboda zahtijeva odgovornost i zato je se ljudi boje.
Ponuda je neizmjerna. „Ostanite u mojoj ljubavi.“ Poziv je to da okusiš Ljubav. Ako ti to uspije, shvatit ćeš da nijedna cijena nije previsoka, nijedna žrtva prevelika, ako u zamjenu možeš dobiti jedinu stvar na svijetu koja život čini vrijednim življenja.
Ljubav joj je ime. Zakucaj je kao program svog života i živi u Njegovoj ljubavi. Tada će tvoj život biti dragocjen.
ČETRNAESTA – Isusa polažu u grob
„Ja sam pobijedio svijet!“
Iv 16, 33
Nemoj nikada sumnjati u ono što radiš. Mrijet ćeš kada u svoje idealne počneš sumnjati. Tamo gdje prestaju ljudske sile, počinje Božje. Ne postoji neuspjeh tamo gdje si uporan. Uspjeh ne donose prvi napor i prva molitva, nego postojanost.
Puno je inicijativa u našoj Crkvi. Ali gotovo sve se zaustave na pola puta i ostave nas razočaranima.
Onaj koji ustraje do kraja, taj će se spasiti jer: „Ja sam pobijedio svijet!“, kaže Isus. Zato ustrajte, barem vi. I kao narod i kao Crkva trebamo svjetlo koje će se prenositi drugima, paleći ga na osobi Isusa Krista. Tada će grobovi postati svjetionici, mjesto Uskrsa. Sve oči uprte su u vas. Jeste li toga svjesni? Veća ljepota od ovog baroka u ovoj crkvi jesu ljudi. Vi možete s Isusom pobijediti svijet!
Stranica 19 od ukupno 21 stranica « First < 17 18 19 20 21 >