„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 1 od ukupno 4 stranica 1 2 3 > Last »
Ljetni kamp na Velebitu
Riječima Tina Ujevića: „U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine…“ Popeli smo se na planinu i jedva se odvojili, oprostili, spustili s nje koliko nam je lijepo bilo. U tjednu 18. – 24. srpnja 2011. godine Veliki Lom još jednom je postao dom za tridesetak članova HPD-a Sv. Patrik i prijatelja koji su nam se pridružili. Uprava Nacionalnog parka dozvolila je dizanje kampa uz lugarsku kućicu što smo napravili u ponedjeljak, kada smo se upoznali međusobno, ali i s pravilima koji će vladati u toj maloj zajednici u tjednu koji ćemo provesti zajedno. Prvo popodne proveli smo planinareći preko Zavižanske Kose na Balinovac i razgledajući Velebitski botanički vrt, što je bilo zagrijavanje za sve što je slijedilo.
Već prva noć donijela je prve kiše i najavila nestabilno vrijeme koje nas je pratilo i povremeno kompliciralo život pod vedrim nebom, na nadmorskim visinama preko 1200 m. Utorak, iako oblačan i vjetrovit, nastavili smo s planom i nakon doručka uputili se prema prema Lubenovcu, a kako kiša nije opet počinjala, s livade smo prešli na stijenu i uspeli se na Hajdučke kukove. Na tradicionalnom mjestu bio je kasni ručak i brzo spuštanje na drugu stranu dolje. S obzirom da je taj hod bio dosta iscrpljujući kišu u srijedu mnogi su dočekali kao blagoslov. Padala je sitna i krupna, padala je nošena vjetrom, padala je izmiješana s tučom. Padala je većinu dana. Planinarski dom na Zavižanu postao je naš dom, mjesto za razgovore, upoznavanja, društvene igre, Željkovu katehezu, kuhanje ručka, gledanje kroz prozor, grijanje uz kamin, topao u srpnju.
U četvrtak smo krenuli s radnim akcijama noseći masu za fugiranje, koja će služiti za obnovu Rossijeve kolibe, sa Škrbine Drage na Premužićevu stazu. Uspeli smo se na Gromovaču i Crikvenu, uživali u pogledima, skrivali se od vjetra. Petak je bio rezerviran za uspon na najviši vrh Sjevernog Velebita, naopako nazvan Malim Raincem, iako se do gore treba prilično pomučiti. Pješačili smo preko livada zvanih Jezera, bezuspješno tražili pogledom konje, odmarali se kraj ruševina kapelice sv. Ante. Oni odlučni, neobično, svi muškoga roda, osvojili su istoga dana i vrh Pivčevac, spustili se u Vukušića snježnicu i donijeli snijeg za ohladiti pića uz večeru.
U subotu smo Premužićem stazom od samoga početka nosili ostatak materijala do Rossijeve kolibe, djelomično pod kišnim kabanicama, u čemu su nam pomagali i namjernici planinari. U planini volite sve. One koji vam pomažu nositi građevni materijal. Dvojicu biciklista koje smo pozvali na večeru, te su ostali i na spavanju, svirajući i pjevajući s nama dugo u noć. Sudionike ekspedicije „Lukina jama 2011.“ koji su stigli s opremom kakav naš skormni kamp nikad vidio nije. One koji vas prime u šator kada vaš prokisne. One koji vam posude suhe čarape dok zbog raznih razloga ne možete do svojih. One koji se brinu oko loma u Lomu…
Zajedničku molitvu, poučne priče i slične katehetske susrete organizirali su prisutni vjeroučitelji, a svatko je u danu tražio i svoj trenutak mira i sabranosti na mjestu gdje svaki kamen i svako stablo može biti kapelica, crkva, katedrala. Na planini nam je nebo bliže. Na sve moguće načine. Nemojte to propustiti otkrivati s nama na nekom od kampova koji dolaze…
VELIKI LOM – SJEVERNI VELEBIT
18. – 24. srpnja 2011.
Dragi mladi, članovi HPD Sv. Patrika, planinari…
Planina nas još jednom zove u svoje okrilje da bismo je strpljivo upoznavali, uvijek iznova. Ljetni kamp ove godine održat će se od ponedjeljka, 18. srpnja do subote, 24. srpnja. To je običaj naše udruge već niz godina.
Smjestiti ćemo se u poznatoj dolini Velikog Loma (oko 1200 m): pod šatorima, u skromnim uvjetima, kraj logorske vatre, u tišini koju nosi planina. Naše zajedništvo samo će produbiti tu ljepotu.
Posjetit ćemo najljepše dijelove Sjevernog Velebita, vidjeti svemoć Božju na vrhovima i kukovima. Naužiti se pogleda na more i otoke, ali i pogleda u dubine svog srca.
Radosno vas očekujemo, ali i napominjemo da je sudjelovanje na vlastitu odgovornost.
ŠTO TREBA PONIJETI?
šator (dio šatora posjeduje društvo, ali treba najaviti želju njihovog korištenja prilikom prijava), a iznajmljivanje se plaća 100 kuna.
vreću za spavanje, podmetač, možda i manju deku
osobnu odjeću i obuću za tjedan dana (računati na tople dane, ali i izrazito hladne noći)
čvrste tenisice/gojzerice za hod
manji ruksak i boce za vodu za svakodnevno planinarenje
zaštitu od sunca, ali obavezno i kišnu kabanicu za slučaj kiše
baterijsku lampu s rezervnim baterijama
pribor za osobnu higijenu
osobne dokumente
OKVIRNI PLAN TABORA
ponedjeljak, 18. srpnja
Polazak je iz Zagreba, s parkirališta kod Stare Save u 7, 00 sati. Prijevoz ovisi o broju prijavljenih, ali obično je osobnim automobilima, pa prilikom prijava napomenite imate li automobil kojim možete voziti ili trebate prijevoz – troškovi goriva i cestarina se plaća zajednički, u dogovoru s vozačem i nije uključeno u cijenu.
Slijedi vožnja prema Krasnom, posljednje zaustavljanje u naselju i odlazak do Velikog Loma. Nakon dolaska će se organizirati tabor, podići šatori i smjestiti stvari uz međusobno upoznavanje sudionika i mjesta na kojem ćemo boraviti.
utorak, 19. srpnja – petak, 22. srpnja
Kamp je organiziran tako da nakon jutarnje higijene, molitve i doručka, slijedi uspon na neki od okolnih atraktivnih vrhunaca koji čine NP Sjeverni Velebit ili stroge rezervate prirode uz vodstvo iskusnog vodiča – ovisno o vremenskim uvjetima. Ručak će biti na putu, od suhe hrane koju ćete dobiti svako jutro, a ponesite i plastične boce u kojima ćete nositi tekućinu za hod. Nakon povratka u kamp biti će topla večera, a zatim druženje uz logorsku vatru.
subota, 23. srpnja
Nakon doručka slijedi raspremanje tabora, završni osvrt na zajednički provedeno vrijeme i povratak prema Zagrebu.
Ako netko želi produžiti svoj boravak za još jedan dan, može prilikom prijava nadoplatiti za boravak do nedjelje u kom slučaju ostaje na proslavi s pečenjem janjeta na ražnju koja se odvija u subotu navečer… što preporučamo.
INFORMACIJE I PRIJAVE
Prijave se primaju do 11. srpnja, ali bolje čim prije jer je broj sudionika ograničen.
Informacije možete dobiti od:
Tomislava 091/373-6050 .(JavaScript must be enabled to view this email address)
ili
Anite 091/571-3840 .(JavaScript must be enabled to view this email address)
U osnovnu cijenu je uključen cjelodnevni boravak na području nacionalnog parka (ulaznice) od ponedjeljka do subote, tri obroka svaki dan (od čega najmanje jedan kuhani – topli obrok), iskusni vodič po planini i svi troškovi organizacije.
Neki taj tjedan čekaju cijelu godinu. Prema njemu traže godišnje odmore, stvaraju planove, maštaju i nadaju se. Gotovo uvijek se isplati i preko svih očekivanja. Velebit nas je ugostio od 12. – 18. srpnja u godini 2010-oj. Velebit nas je počastio sa krasnim, sunčanim danima i neobično toplim noćima. Velebit nas je očarao i zamaglio nam pogled za svakodnevicu kako bi se mogli umorni odmoriti, prazni napuniti, bezvoljni oživjeti.
Na našem starom mjestu u Velikom Lomu, na području NP Sjeverni Velebit, uz posebnu dozvolu, digli smo šatore koje su nam zaista bili smještaj s tisuću zvjezdica. Takva se raskošna ljepota ne može stvoriti ljudskim snagama. Pričalo se da smo dijelili dolinu s tri obitelji medvjeda koji su se ipak uviđano maknuli od naše logorske vatre i buke, za razliku od tisuća obada koji su letjeli za nama kao plašt. Nakon mnogo uboda, žalopojke je prekinuo mudar komentar: Mi smo došli k njima, a ne oni k nama.“ Morali smo se naučiti suživotu, bez obzira koliko on težak bio.
U kampu je živjelo dvadesetak sudionika, članova i prijatelja HPD Sv. Patrik. Bez obzira jesu li se prizorima koji su nam darovani prepustili prvi put ili tek jedan od mnogih u nizu, na jednaki su se uporni način penjali, spuštali i hodali da bi ih upoznali još više i još bolje. Otišli smo na ogromnu livadu Lubenovac koju više nitko ne kosi i nitko ne pase i koju zbog toga neke buduće generacije više i neće moći gledati. Popeli smo se na Kozjak koji je poseban zbog livada kao iz slikovnica koje se prolaze prema vrhu, a dok smo hvatali dah mogli smo dugo promatrati kako divokoze bez tih problema trče i skaču s kamena na kamen, s livade u šumu. Pohod po vrhovima Rožanskih kukova je najdraža tradicija gdje svi ostaju bez daha – na sve moguće načine. Tamo se oslanjamo na klekovinu koja se mora čvrsto prihvatiti da bi gore rasla, držimo se sajli i ljestvi, a ponekad i jedni drugih. Iskustvo od kojeg se raste. Držali smo se Premužićeve staze pomažući u obnovi Rossijeve kolibe, odnoseći suvišni i donoseći potrebni materijal. Vratili smo se u planinarski dom Zavižan i u njegovu okolicu, koliko zbog pogleda, toliko i zbog društva koje nas gore uvijek čeka.
Svaki dan bio je obogaćen nekim duhovnim sadržajem kroz razgovor ili zajedničku molitvu, ali i tjelesnim sadržajem preko sprecijaliteta spremljenih na logorskoj vatri. Nakon višegodišnje stanke obnovio se običaj odlaska na izlazak sunca, koji je ispao prilično vjetrovit i oblačan, tako da nastavljamo čekati neku slikovitiju i možda plodonosniju priliku negdje u budućnosti. Bilo je i ponešto zbližavanja s velebitskom travaricom, kako u čisto ženskom, tako i u miješanom društvu. Neki su izgorjeli od sunca, neki se pripalili pri ognjištu, razmjenjivale su se deke i marame, tradicionalno vadila kanta iz bunara, a o počecima nekih filmskih karijeri slušajte na nadolazećem planinarskom križnom putu…
Neprocjenjiva je to prilika da bolje upoznamo sami sebe i svoje sposobnosti i ograničenja, kao i jedni druge, tuđe potrebe i želje, smjehove i tuge. I opet će doći vrijeme sljedeće ljeto kada će se taj tjedan približiti i neki će se ljudi odvažiti, stvarati planove, mašatati i nadati se… Nadamo se da ćete i vi, koji ovo čitate, biti među njima. (KP)
Iznad Lubenovca
Iščekivanje vjetrovitog izlaska sunca
Opuštanje u kampu
Lagana šetnja kroz šumu
Još uvijek šetnja kroz šumu, ali sada uzbrdo
I napokon pravi izazovi u stijeni