„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 1 od ukupno 11 stranica 1 2 3 > Last »
U subotu, 12. svibnja 2012. godine održan je poludnevni izlet HPDa na Medvednicu i njen vrlo zanimljiv dio - Horvatove stube.
S obzirom da je od trinaest sudionika šest bilo iz planinarske grupe osnovne škole “Ljubo Babić” iz Jastrebarskog, sakupljanje svih sudionika bio je na vrhu Sljemena - neki su stigli pješice, a neki autobusom. Upozoravamo da se od nedavno autobusna linija koja vozi na Sljeme (umjesto žičare) posebno naplaćuje - ne vrijede tramvajske karte.
Nakon što smo se pobrinuli za fotografiju “prije” kako bi na kraju dana lakše pobrojali moguće gubitke, krenula je pustolovina u topao i sunčan proljetno - ljetni dan. Za većinu je bilo veliko iznenđenje da na Medvednici postoje - špilje!
Neke dovoljno velike da u njih stane cijela družina, a druge “Patuljkove spilje”, u koje se mogu uvući samo odabrani…
Bilo je i fotografiranja tek tako, zbog poziranja u idiličnoj prirodi…
Maloljetnici su po svim Sljemenskim ugostiteljskim objektima bezuspješno tražili sladoled, ali za punoljetne je bilo posve dovoljno radlera i sličnih tekućina za osvježenje. S obzirom da krasan dan očekivali smo i veću gužvu - kao da građani Zagreba ne koriste dovoljno ljepotu iza svojih leđa.
Krenuvši popodne prema doma nastao je plan - vrlo brzo ponoviti izlet na ovu planinu - tako blizu, a mnogima tako nepoznatu i neotkrivenu…
Dragi prijatelji!
Ove godine opet sudjelujemo na Samoborskom fašniku. Do sada je to uvijek bila prilika za družiti se, maskirati, izreći glasno sve ono što inače moramo prešutjeti, piti kuhano vino, jesti krafne… Nemojte propustiti priliku za to iskustvo.
Povorka će se održati 18. veljače 2012. godine. Taj dan skupit ćemo se u Samoboru u 14:00 sati da se zamaskiramo u unaprijed pripremljene maske – dovoljno je samo da poželite i sve ostalo će vam biti pripremljeno. Naš dio programa na pozornici bit će oko 16:00 sati. Molimo vas da se odazovete ovom pozivu i sudjelujete u povorci jer postoji propisan minimun osoba koliko ih moramo okupiti da bi mogli konkurirati za neku od nagrada. Ako u tome budemo uspješni, sav novac koji bi dobili pod maskama uložili bi – bez maski – u obnovu doma na Cerini.
Dakle, uz to što svojim dolaskom potpomažete radove, zabava je zagarantirana. Maske na lice i izađimo na samoborske ulice!
Svi koji žele sudjelovati neka se jave Martini ( 098 939 72 51 ili .(JavaScript must be enabled to view this email address))
Tog nedjeljnog jutra nekoliko puta sam se pitao zašto se tjeram na ovakve stvari. Prvi put još rano ujutro kad mi je zvonila budilica, drugi put kad sam izišao iz topline doma na hladno zimsko jutro na -5 ˚C, treći i četvrti kad sam se tokom spuštanja sa Gere poskliznuo i pao. Ali vidjeti poznata lica i popiti kavu ili čaj s njima, te uputite se u planinu nema cijenu pa je moje „zašto“ brzo dobilo odgovor .
Nakon što smo u Krašiću popili spomenute napitke za zagrijavanje uputili smo se autima do Sošica gdje smo sa velikim brojem planinara krenuli tvrdom smrznutom stazom prema našem današnjem cilju: Sv. Iliji (to je hrvatski naziv za vrh koji je gotovo zaboravljen, te se češće koristi stari slovenski naziv Sveta Gera). Hodajući uz poznata lica i međusobno razgovarajući jedva smo primjetili da se temperatura još više spustila i da se oko nas stvarao sve veći sniježni pokrivač. Na to nas je upozorio vjetar koji kao da nam je htio reći: „Daj dosta priče! Uživajte malo u prirodi koja je oko vas“. Većina nas je po prvi put dodirnula snijeg ove godine. Došavši na vrh kratko smo razgledali naokolo, koliko su na oblaci dopustili, te prionuli na grah kojim nas je počastio moj kolega s posla Tomo sa svojim Žumberčanima (kojima se i ovom prilikom zahvaljujem). U kapeli Sv. Ilije prisustovali smo misnom slavlju koje su predvodili biskup Mijo Gorski i žumberački župnik, grkokatolik Mile Vranešić.
Po završetku mise polako se vraćamo natrag prema Sošicama, te odlazimo do jame Jazovke - većina nas po prvi put. Jama je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana. Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine. Povjesničar Josip Jurčević iznio je podatak o 476 kostura koji su do danas pronađeni, a protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak.
Nakon molitve za poginule kod spomen ploče, polako se vraćamo prema autima uz komentare da naša mala zemlja obilije tolikim prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom i teškom poviješću te je najmanje što možemo učiniti ustati se ranije ujutro zahvaliti Bogu na tome što imamo i što jesmo, te krenuti u istaživanje. Toliko puta smo se uvjerili da nam se to višestruko vratilo jer smo se kući uvijek vraćali sa lijepim doživljajima, spoznajama i iskustvima. Tako ni ovaj izlet nije bio iznimka, a na vama je da nam se pridružite u nekom novom programu.