„Hvalite Boga jer je dobar: vječna je ljubav njegova! Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! (Ps 136, 1. 4. 25)“
Riječi za tebei
Stranica 2 od ukupno 29 stranica < 1 2 3 4 > Last »
Subota, 29.10.2011.; čvenk u 06:00 kod Stare Save. Sastav: 4 automobila s po četiri putnika = 16 članova i prijatelja HPD-a Sv. Patrik. Odredište: Učka.
Putem mrak i magla. „Hoće li uopće svanuti?“, pita jedna od putnica iz našeg auta. Znam iz iskustva da je razlika vremenskih prilika na kontinentalnoj strani tunela Tuhobić i na morskoj jednaka noći i danu. Tako je i bilo. Čim smo izašli iz tunela, obasjalo nas je sunce, a kroz laganu izmaglicu vidjeli smo more. Nešto kasnije, sjedimo na terasi kafića u mjestu Veprinac podno Učke i čekamo ostatak da nam se pridruži. Nakon kavice i pokoje dobre šale, krenuli smo zavojitom cestom prema prijevoju Poklon i istoimenom planinarskom domu. Kod križa na Poklonu (mjestu na kojem su se zaustavljali hodočasnici iz Istre na Trsat i poklonili Gospi Trsatskoj), okupili smo se, pomolili i ušli u prekrasnu šarenu šumu, onako šarenu kako ju samo jesen može napraviti. Malo lijevo, malo desno, malo uzbrdo, ravno i puno nizbrdo i našli smo se kod stabla kestena bogatog velikim, slasnim plodovima – čuvenim lovranskim marunima. Tu smo napravili radnu pauzu i napunili vrećice i džepove tim istim slasnim plodovima. Krenuvši dalje nizbrdo, prema Lovranskoj Dragi, povremeno nam se otvarao prekrasan pogled na obalu i more, na šarene šume i gore. Spustili smo se u Lovransku Dragu, iznad nas je ostala veličanstvena, prekrasna Učka-ispred nas se prostirala morska pučina. U mjestu smo skrenuli na šetnicu uz potok i kroz nasade divovskih starih stabala maruna došli do 30 metarskog slapa pod kojim su se „kupale“ stotine bubamara. Tu smo se odlučili odmoriti, iz svojih je ruksaka na zajednički stol svatko izvadio nešto domaće, nešto slano i nešto slatko, ajvara i paprike, čvaraka i luka i napunili smo se energijom za dalje. No, još smo se odlučili počastiti jednim sunčanjem na prekrasnoj terasi nad morem, na kojoj smo se pretvorili u guštere, sklopili oči i jednostavno uživali.
Drugi dio dana sastojao se od uspona kroz onu istu prekrasnu jesenju šumu, pokraj malog jezerca, preko potoka i livade, kroz poučnu stazu i uz malu spilju Gospi Lurdskoj koju je netko napravio od onoga što je našao u šumi, nazad prema planinarskom domu na Poklonu. Neki su vrijeme do večere kratili tako što su otišli na vrh na zalazak sunca i vidjeli čak i „Marmeladu“ na Dolomitima u Italiji. U domu topla pećica, na koju smo odmah bacili one slasne kestene što smo ih putem nabrali, vinčeko i grah s kobasicom, gitara, pjesma i karte…
Nedjeljno je jutro bilo usporeno, spavali smo dugo, neki su i doručkovali dugo, planinski čaj koji nam je pripremio domar Vice pretvorio se već do kraja dana u legendu. Spremili smo se za misu u Veprincu i šetnjom kroz mjesto dočekali 11:00 sati kad smo sa župljanima slavili svetu misu. Župnik Jaroslaw Wilczynski iz daleke Poljske nas je duhovno napojio prekrasnom propovjedi u kojoj je tumačio evanđelje i važnost nadolazećih blagdana, Svih svetih i Dušnog dana. Crkva Sv. Marka evanđeliste nalazi se na brijegu i dominira krajem podno Učke. Nakon mise vratili smo se u dom gdje su nam domar Vice i njegova supruga pripremili pravi nedjeljni ručak, gulaš, palentu i njoke. Okrijepljenog duha i tijela, krenuli smo „osvojiti“ vrh Učke, Vojak (1396 m n/v). Oblaci i magla donekle su zastirali pogled, ali dobro je rekla jedna od članica ove „vikend ekspedicije“: i bolje da je ovako. Onda se poželiš još jednom vratiti i vidjeti kako izgleda kad je sve čisto. Do doma smo se odlučili vratiti drugim putem koji nas je djelomično vodio niz golu strminu, a onda je ušao u onu prekrasnu, šarenu, jesensku šumu koja nas je sve ostavljala bez riječi. Došavši natrag do doma, na klupice smo opet izvadili sadržaj naših ruksaka, podijelili smo kobasice, špek, suđuk, još ajvara, nasmijali se, duboko udahnuli čisti planinski zrak pomiješan morem… Pozdravi, zagrljaji, mahanje-svatko se smjestio u svoje prijevozno sredstvo i krenuli smo put Zagreba.
A budući da riječi ne mogu opisati te prekrasne prizore, šarenu šumu, slasne kestene… pozivamo vas da pogledate slike…
Najavljeni izlet u nepoznato, u nedjelju 23. listopada 2011. godine održao se odlaskom na najvišu planinu Hrvatskog Zagorja – Ivančicu. Četrdesetak sudinika je, zbog oblačnog vremena s povremenom kišom, spremilo kišne kabanice, gamašne, kape i rukavice i krenulo na put.
Jutro je počelo sudjelovanjem na euharistiji u župi Sv. Marije Magdalene u Ivancu gdje nas je dočekao župnik Zoran Gložinić koji je predstavio župu i kraj u koji smo stigli.
Domaćini na hodu koji je slijedio bili su članovi HPD Ivančica – vodili su nas Joža i Ivo. Krenuli smo iz Prigorca gore stazom od Žganog vina i preko Mrzljaka – putem je bilo nekoliko izvora s pitkom vodom. Na vrhu je bilo hladno, maglovito, sa snijegom. Toplim riječima, toplom prostorijom u planinarskom domu i vrućim kuhanim vinom dočekao nas je i predsjednik društva Boris Kušen, koji je odmah uspostavio vrlo prijateljske odnose s predsjednicom našeg HPDa.
Nakon ručka, sušenja, odlaska na vidikovac s kojega nismo vidjeli ništa osim guste magle i oblaka, nazad smo se spustili atraktivnom stazom Pionir, uz dosta sklizanja na nizbrdici i uvaljivanja u blato.
Zahvaljujemo svima koji su nas dočekali i brinuli se za nas na ovom izletu i preporučamo da se jednom vratite i vidite kako Ivančica izgleda pod suncem…
VUKOVAR – ILOK (18. i 19. studeni 2011.)
„Iz krvi i bola niknut će cvijeće, i nikada narod zaboravit neće…“
Dragi naši članovi, prijatelji, budući prijatelji i ostali. Prije nekoliko dana pripremajući ovaj program naišao sam na jedan zanimljiv tekst. Ovo je jedan njegov dio:
„...Da se jednom godišnje ne obilježava Dan sjećanja na žrtvu, a možemo slobodno dodati i žrtve Vukovara, malo tko bi se danas s dužnim poštovanjem i pijetetom sjećao ovog hrvatskog grada mučenika i heroja. Pritisnuti životnom i društveno-političkom situacijom u našoj svakodnevici olako zaboravljamo što su Hrvatska i njezini građani proživljavali prije nešto malo više od jednog desetljeća. Premda smo kao humanisti, a osobito kršćani, pozvani da oprostimo i pomireni nastavimo dalje, ne smijemo i ne možemo zaboraviti što je sve proživio Vukovar….“
Ako i ti ne želiš zaboraviti, nego želiš čuti nešto o našoj, ne tako davnoj, krvavoj povijeti iz usta onih koji su nam darovali našu slobodu, ako se želiš sjećati žrtava te slobode i pokloniti im se - pridruži nam se u ovom programu.
Ukoliko se odlučite zadržati s nama i u subotu za nagradu vas vodimo u Ilok.
Plan puta:
Petak, 18. studeni
Polazak je iz Samobora i iz Zagreba ispred koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, a o točnom vremenu polaska obavijestiti ćemo vas naknadno kad ćemo znati kada točno kreće kolona sjećanja. Slijedi vožnja autoputom kroz Slavoniju, te dolazak u Vukovar i sudjelovanje u koloni sjećanja od vukovarske bolnice do groblja. Na groblju imamo zajedničku misu koju predvodi neki od biskupa. Poslije mise autobusom odlazimo do spomen doma na Ovčari.
Nakon toga dio ljudi koji sudjeluju u programu jedan dan odlazi autobusima za Zagreb, a ostali u Tordince gdje ćemo se smjetiti u školi na noćenje.
Subota 19. studeni
Ujutro, nakon čaja kojim će nam pripremiti domaćini, odlazimo do Vukovara gdje će nam jedan ili više branitelja ispričati nešto o samom tijeku borbi u gradu i atmosferi kakva je vladala u tim zadnjim trenutcima prije pada.
Nakon toga odlazimo u Ilok gdje ćemo posjetiti obnovljeni muzej grada Iloka u dvorcu Odescalhi, te nadaleko poznati stari iločki podrum na samoj obali Dunava gdje će zainteresirani moći kušati najbolja Iločka vina. Planiramo i obilazak samostana sv. Ivana Kapistrana gdje ćemo imati misu.
Biti će i slobodnog vremena za ručak, kavu, razgledavanje grada ili posjet nekom drugom vinskom podrumu. Polazak za Zagreb bi bio u popodnevnim satima.
Što treba znati!
Oni koji sudjeluju u programu u trajanju od dva dana noćiti će u školi u Tordincima te je stoga potrebno ponijeti vreću za spavanje i karimat, papuče (ili rezervne tenesice) za boravak i hodanje po školi, te ostalo što vam je već potrebno za jedno noćenje (četkica za zube, ručnik…)
S obzirom da će u petak biti velika gužva u gradu i njegovim restoranima i dućanima preporučamo da si za taj dan ponesete nešto za pojesti. U subotu će već biti prilike u miru si kupiti nešto za taj dan.
Iako izlet organizira planinarsko društvo osim hodanja od bolnice do groblja (asfaltom cca 3km) drugog većeg hodanja neće biti. Obucite se (i ponestite potrebnu odjeću i obuću za dva dana) sukladno vremenskim uvijetima koje najave meterolozi.
Prijave
Prijave za ovo putovanje su do 14. studenog, a uplate istog dana u agenciji Samoborček na Kaptolu od 15.00 do 16.00 sati.
Prijaviti se možete putem maila na .(JavaScript must be enabled to view this email address) ili pozivom na mobitel broja 099-220-2941 (098-903-8722). Ukoliko imate ikakvih pitanja, nejasnoće ili sam nešto zaboravio napisat ili me jednostavno hoćete čuti - javite se.