„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 20 od ukupno 31 stranica « First < 18 19 20 21 22 > Last »
18.11.2006.
Članovi samoborske udruge Ekosspiritus i ove su godine sudjelovali u obilježavanju 15. obljetnice stradanja grada Vukovara. Više od 250 putnika krenulo je 18. studenog u 5.45 vlakom prema gradu heroju.
Samoborcima se pridružilo i dvadeset učenika OŠ «Mihael Šilobod» iz Sv. Martina pod Okićem, mnogobrojni Zagrepčani, mladi iz Sesveta i Dugog Sela, Pleterničani, te mnogobrojne časne sestre.
Svetomartinske su učenike u Vukovar poveli profesorica hrvatskog jezika Zlata Andri Galetić i vjeroučitelj Radovan Librić. Oni će po povratku u školske klupe, a nakon terenske nastave u Vukovaru, sa svojim osmašima razgovarati o gradu heroju.
S još uvijek razrušenog željezničkog kolodvora u Vukovaru, sudionici pohoda su pješice krenuli do vukovarske Opće bolnice. Nakon prigodnog programa u dvorištu bolnice, a pod geslom «Hodočašće hrvatskoj slobodi», započeo je hod prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Uz predsjednika RH, predstavnike Vlade i Sabora, crkvene dostojanstvenike, te civile i branitelje iz cijele Hrvatske, u koloni su bili i putnici iz zagrebačkog vlaka.
Na Memorijalnom je groblju svetu misu predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u zajedništvu s biskupima i svećenicima, pozivajući u propovijedi na pomirenje, oproštenje i zajedništvo svih Hrvata. Mnogi su na groblju kod spomenika zapalili lampaše, a kod križeva ostavili ruže ubrane u samoborskim vrtovima.
Nakon misnog slavlja vjernici su se vratili u centar Vukovara, gdje su posjetili župnu crkvu sv. Filipa i Jakova i križ na Dunavu. Prije polaska vlaka za Zagreb, od putnika su sakupljeni darovi namijenjeni vukovarskom Caritasu. Po riječima vukovarskog župnika fra Zlatka Špehara, dobrotom Samoboraca i Zagrepčana, Caritas će nakon pet mjeseci ponovno otvoriti svoja vrata. Kad bi barem onih koji imaju potrebu na njih pokucati bilo manje!
28.i 29.10.2006.
Tridesetak članova HPD-a uputila se na izlet u nepoznato u vikendu 28. i 29. listopada 2006. Ubrzo su sudionici pogodili da je cilj putovanja Žumberak. Od Sošica prošli smo do Sekulića i planinarskog doma Borisa Farkaša gdje su nas dočekale domaćice, vrijedne članice HPD – a Trešnjevka – Monter.
Ugodno je bilo boraviti u domu koji odiše pravim planinarskim duhom , igrati se na livadi, posjetiti obližnji kanjon potoka, piti vodu iz izvora. Stariji članovi drugi dan otišli su do vrha, Sv. Gere.
S nama se vratio i jedan psić koji je s nama bio dva dana, a dana s u Pavučnjaku kod jednog člana provodi svoje pasje dane.
29.1. 2006.
U nedjelju, 29. siječnja, oko 450 planinara i hodočasnika pohodilo je Sv. Geru u Žumberku, najviši vrh Zagrebačke županije (1178 m). Taj već tradicionalni zimski uspon je za mnoga planinarska društva, pa tako i za HPD Sv. Patrik iz Samobora, prvi izlet na koji početkom godine kreću članovi i simpatizeri željni avanture, jer nikad se ne zna što zima sprema onima koji je izazovu…
Nitko od onih koji su na pohod krenuli ove godine nije požalio, jer je nakon ekstremno niskih temperatura koje su nas pratile prijašnjih dana, nedjelja osvanula vedra, na vrhuncima sunčana i izrazito topla, s temperaturom zraka oko 8 stupnjeva. Tvrd, smrznuti snijeg pružao je zahvalnu podlogu za hodanje i samo smo se povremeno osvrtali na dolinu obavijenu gustom maglom, koja je ostajala ispod nas.
Autobus sa članovima HPD-a Sv. Patrik i njihovim prijateljima bio je tek jedan od njih sedam koji su došli u Sošice. Odatle su krenuli na uspon koji je trajao dva do tri sata. Dolaskom na vrh svi su tražili svoje sunčano mjesto oko kapelice Sv. Ilije, pogodno za odmor i okrjepu. Točno u podne većina se hodočasnika okupila na euharistijskom slavlju koje su, također na otvorenom, ispred kapelice, služili vlč. Mijo Gorski i Mile Vranešić. Naglašeno je kako svaki planinar nosi teret svoje torbe na ramenima, ali i svojih grijeha na duši, pa je vrlo prikladno ovakvu vrstu uspona povezati s euharistijskim slavljem, kako ne bi sve ostalo na površnoj, izvanjskoj proslavi.
Spomenut je sv. Ilija koji se u svoje vrijeme odlučno borio protiv praznovjerja i lažnih božanstava, kao uzor današnjim vjernicima koji ne bi smjeli dozvoliti da njihovim životom vladaju razni isprazni sadržaji poput horoskopa, gatanja, predviđanja budućnosti i slično. Samo je jedan pravi prorok kojemu možemo vjerovati: Isus iz Nazareta.
Nakon duhovne okrjepe, planinari su se poslužili i onom tjelesnom, konzumirajući vrući čaj i kuhano vino koje se moglo kupiti i složno prazneći sadržaj svojih torbi.
Za sigurnost su se brinuli pripadnici Gorske službe spašavanja, spremni priskočiti u pomoć u svakom trenutku puta. Prilikom ozbiljne intervencije koju su imali, «dobrim Samaritancem» se pokazao i jedan pripadnik našega društva pomažući u spašavanju unesrećenog čovjeka.
Iscrpljeni, ali zadovoljni i ispunjeni ljepotom dana koji se bližio kraju, planinari su krenuli kućama, možda sada bolje razumijevajući Jacka Londona koji je u «Zovu divljine» zapisao: «Sve ono komešanje prastarih nagona, što u određeno vrijeme goni ljude, te oni ostavljaju gradove i njihovu buku, pa idu gorom i dolom… Ima neki zanos koji obilježava vrhunac života i iznad kojega se više ne može izdići. Njime je ovladalo golo bujanje života, nabujali životni val, posvemašnja radost svakoga pojedinog mišića, zgloba i tetive, jer sve to bijaše opreka smrti, sve zažareno i bujno, sve se izražavalo u pokretu i u klicanju jurilo ispod zvijezda.»
Stranica 20 od ukupno 31 stranica « First < 18 19 20 21 22 > Last »