„U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka.
Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedne niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ili: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, treba ponovno uspostaviti odnos s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.” (Tomislav Ivančić)
Stranica 4 od ukupno 7 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »
Dragi članovi i prijatelji,
Kako bi obilježili dan zaštitnika našega društva (sv. Patrik, 17. ožujka) organiziramo cijelodnevni izlet na Medvednicu u nedjelju 20. ožujka.
Naše druženje bi započelo okupljanjem kod tunela u Dolju u 9h od kuda bi se Leustekovom stazom uputili prema kapeli Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata gdje bi slavili nedjeljnu misu u 12h.
Poslije mise idemo na zajednički ručak u planinarski dom Runolist, te se nakon ručka preko Sljemena, pl.doma Grafičar i pl.doma Risnjak spuštamo na Mikuliće i Gornju Kustošiju.
Druženje bi nastavili u pivnici Medvedgrad, Samoborska cesta 217.
Zainteresirani neka se jave Tomislavu na .(JavaScript must be enabled to view this email address) ili na 091/3736050 do 17.ožujka radi detalja, organizacije ručka i vozača.
Ohrabreni prošlogodišnjim uspjehom, Ekosspiritusovci su se i ove godine odlučili priključiti Samoborskom fašniku. Budući da je dan nastupa već jako blizu, pripreme su u punom jeku. Tako je i ova subota, 12.02, bila rezervirana za ugodno druženje i izradu kostima. Krenulo se s licitarskim srcima, a završilo s pajcekom. Detalje vam nećemo otkriti, već vas samo pozvati da nas 26.02. dođete pogledati, s nama „noriti“ i za nas navijat… jer „…Bedaki noriju saki dan a pametni samo na fašnik“
Ako nam se želite pridružiti u povorci javite se Martini R. ili Katarini P. Podržite nas!
IZLET NA KAMAČNIK, 6. 02. 2011.
Zagrebačko jutro osvanulo je hladno, ali vedro. Na mjestu susreta uz Savu, purpurna izmaglica dala je naslutiti da će dan biti lijep, vedar i ugodan.
Društvo se okupilo, 19 članova ili prijatelja društva i mogli smo započeti s izletom. Neki su krenuli starom cestom da uživaju u pomalo zaboravljenom putu prema Rijeci, neki su se odlučili za brži dolazak u Vrbovsko i izabrali autocestu.
U Vrbovskom nas je sunce dočekalo puno toplije nego nas je u Zagrebu ispratilo. Skupili smo se na čaju, dogovorili detalje, te otišli zajedno u župnu crkvu Sv. Ivana Nepomuka na misno slavlje koje je započelo u 10:30. Crkva je bila puna, zbor velik, orgulje glasne, propovjed o soli zemlje i svjetlosti svijeta bila je dobar uvod za središnji dio našeg izleta - šetnju kroz kanjon rječice Kamačnik.
Nakon što nas je župnik pozdravio i napomenuo kako ga veseli da je nekima još uvijek normalno u plan izleta staviti misu, autima smo se spustili do željezničke postaje Vrbovsko, obuli gojzerice, naoružali se naprtnjačama i krenuli prema Kamačniku. Put nas je vodio preko pružnog prijelaza, spustio se do rijeke Dobre na kojoj nas je pozdravilo malo jato pataka, a na ušću Kamačnika u Dobru prešli smo preko mosta na lijevu obalu.
Šetnja kroz kanjon bila je ugodna, sunce se na dijelovima probijalo do nas, snijeg je pokrio stazu i obale rječice, neki su se fotografirali, neke su grudali, a svi smo laganim hodom napredovali do izvora.
Za odmor smo izabrali most preko rječice koji je bio prekriven snijegom, ali i okupan suncem i tamo smo podijelili sendviče, sokove, slatikiše i nazdravili medicom, te nakon prikupljene energije i topline iz sunca, krenuli dalje.
Hodajući uzvodno uz Kamačnik, izmjenjivali su se svjetlo i sjena, snijeg i sunce, a rječica je bila čas smaragdno zelena, čas crna. Negdje je bila uska i tekla brzo, dolazeći nam u susret praćena jakim šumom vode, a drugdje se pak širila i tekla mirna i tiha, gotovo uspavana. Sa stijena u hladovini visjele su ledene zavjese ispod kojih se čulo žuborenje malih proljetnih potočića.
Uskoro smo došli i do izvora, koji izgleda kao tamno jezero u podnožju šumovitog brda, a ako se bolje zagledate u njega, u njegovu središtu vidjet ćete veliko, tamno-zeleno oko.
Vratili smo se istim putem nizvodno, stali ponovno na mostu da upijemo još sunčanih zraka, te krenuli natrag kroz kanjon prema željezničkoj postaji Vrbovsko.
Druženje smo nastavili u restoranu Mali raj u Zdihovi uz zajednički ručak. Uz pitanje „kad je idući izlet?“, rastali smo se u dobrom raspoloženju, napunjenih baterija i nošeni mislima na ljepotu prirode kojoj smo svjedočili, spremni za još jedan radni tjedan.
Stranica 4 od ukupno 7 stranica « First < 2 3 4 5 6 > Last »