Cilj

Molitva petkom nastala je iz velike potrebe za duhovnom dimenzijom koja se primjećuje kod modernih ljudi, a koju im ova udruga želi omogućiti. Kroz susrete se godinama često čula molba da se moli za neke nakane, od uspješno položenih ispita do djece u obiteljima, od pronalaska prave ljubavi do dobrog zaposlenja. Molitva nas je povezivala i oni koji su je zatražili su često svjedočili o milosti uslišanja svojih potreba. U počecima se molilo spontano, na izletima, u zajedništvu, ili su se mladi obavijestili SMSom koji će dan, u koje vrijeme i za koju nakanu moliti. Plodovi su bili dojmljivi i odlučeno je da bi molitva morala biti redovit sadržaj koji ova udruga nudi.

Odabran je petak navečer, po završetku tjednih obaveza i početku vikenda. Kao centralni dio molitve uzima se evanđelje nadolazeće nedjelje, kako bi se ozbiljno spremali za Dan Gospodnji i ono što ćemo euharistiji čuti. Voditelji su redovito vjernici laici, a struktura susreta sastoji se od pjesme, čitanja psalma i evanđelja, čitanja meditacije i kratke rasprave o onom što smo čuli i doživjeli, te na kraju molitve za sve potrebe koje su stavljene pred nas. 

Održan program: “Prejt vu selo na proščejne“

Društvo sv. Izidora Seljaka organiziralo je u nedjelju 20. lipnja 2010. godine, prvi program: „Prejt vu selo na proščejne“. Tridesetak članova Društva ujutro se okupilo na glavnom gradskom trgu na jutarnjoj kavi. Uputili su se zatim u drevnu kapelu sv. Vida na Vrhovčaku. Svečanu euharistiju predvodio je dekan i župnik u Samoboru vlč. Vlado Bogdan. Ohrabrio je sve prisutne na ponosno i svjedočansko življenje evanđelja i kršćanstva. Bratovština sv. Vida koja djeluje na Vrhovčaku počastila je sve prisutne pićem, a članovi su nabavili medičarske proizvode i zadržali se pred kapelom. Druženje se nastavilo u kleti obitelji Antuna Librić na Vrhovčaku gdje su članovi imali zajednički ručak i prigodno druženje. U popodnevnim satima zajednički se obišla „Grgosova špilja“ i s kratkim osvrtom završilo druženje.
Bila je to prilika za prvi javni nastup u tradicionalnoj odjeći koja se može svakodnevno vidjeti na ulicama Samobora, a nose je najstarije seoske žene a polagano nestaje. Članovi su dali šivati svoje kikle, nabavili ih u selu ili pak kupili od onih koji je posjeduju. Muški dio članstva obukao je svečane narodne lanene nošnje.
Radost susreta bila je očita i pred sebe su članovi stavili velike ciljeve koje žele ostvarivati čuvajući identitet Grada.

Cilj udruge

Cilj udruge
Udruga Ekosspiritus organizira, vodi i potiče razne sadržaje duhovnog, planinarskog i eko-etno karaktera. Cilj joj je okupljati, stalno ili povremeno, što veći broj ljudi svih godišta, s posebnim naglaskom na mladima, koji cijene prijateljstvo, zajedništvo, duhovnost, tradiciju, domoljublje, prirodu i ekologiju.

Smatramo se kvalitetnom Udrugom zato jer:

… želimo i znamo prepoznati potrebu mladog čovjeka danas!
… vjerujemo čovjeku!
… znamo pozorno slušati!
… na svoj način želimo sudjelovati u duhovnoj obnovi Hrvatske!
… su naši temelji u evanđelju i trajno se njime nadahnjujemo!
… smo otvoreni Providnosti!
... volimo domovinu u kojoj živimo i želimo biti aktivni sudionici u njenom napretku!

Ako ste osjetili želju da zajedno rastemo – dobro došli!

Godišnja skupština HPD sv. Patrika

U subotu, 27. ožujka održalo je Hrvatsko planinarsko društvo Sv. Patrika svoju godišnju skupštinu na Cerini u objektu kojeg članstvo s ljubavlju uređuje u budući planinarski dom.  Nakon doručka počelo se s čišćenjem Cerine i okoliša doma. Jaka kiša omela je planirane radove na otvorenom pa su zamijenjeni radovima ispod nadstrešnice. Nakon ručka i kraćeg odmora članovi su slavili svetu misu koju je predslavio vlč. Nedjeljko Pintarić, ravnatelj Glasa Koncila koji je u svojoj homiliji ohrabrio članove društva za istinsko svjedočenje Krista. Na kraju euharistije blagoslovljen je drveni reljef koji je uzidan u pročelje budućeg planinarskog doma. Rad je to Nedjeljka Odžića iz Pleternice a poklon društvu od dragih prijatelja,  planinara iz Požege i Pleternice.
Usljedila je godišnja skupština gdje je nakon izvještaja o radu te novih pravilnika o članstvu izabrano novo vodstvo: Martina Razum (predsjednica), Antonio Mock (dopredsjednik) i Vlatko Granić (tajnik i rizničar). Članovi su ostali u druženju i obiteljskom stolu duboko u noć.

45. Planinarski križni put

Zelinske poljane za odmor duše

Nakon osam godina izbivanja vratilo se veliko stado ovaca u okolicu grada Svetog Ivana Zeline i susjedne Bedenice. Spustilo se to stado s više od 600 ovaca i u Hrvatsko zagorje, na područje Konjščine. Neobično je bilo vidjeti ovce svih naraštaja, čak i malu janjad kako dva dana pasu i složno borave na ovom području. Domaći stanovnici nisu ih tjerali sa svojih polja nego su ih dočekivali i nudili živu vodu u svojim selima i zaseocima. Njihov pastir bio je zadovoljan. Radovao se svakoj ovci, a posebno onima koje su se vratile nakon lutanja u zajedništvo. Bilo je tu ovaca planinarki, političara, studenata, šminkerica, darkerica, pankerica, svećenika, navijačica, sportašica, strankinja…i drugih. Začudo, sve su se one našle oko stola Gospodarevog u zajedništvu kakva se na pamte u tome kraju.

O čemu se zapravo radi?

Naime, u vikendu 12., 13., i 14. ožujka održan je 45. Planinarski križni put pod geslom „Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.“ (Lk 15,6) , u organizaciji udruge Ekosspiritus iz Samobora i KUD-a „Danica“ iz Bedenice, a pod pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Ponovno nakon osam godina stotine mladih pjesmom i molitvom zakoračalo je kroz zelinski kraj, ovog puta na dionici Sveti Ivan Zelina – Konjščina – Bedenica. Među gotovo šesto sudionika iz pedesetak zajednica Zagrebačke nadbiskupije, te grupica iz drugih krajeva, pohodu se pridružila i mala skupina iz Kotorske biskupije. Sve je počelo još u petak navečer kada se na katehezu i zajedništvo u župnoj dvorani župe sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelina okupilo stotinjak sudionika. Ostali su pristigli u subotu ujutro, a dočekali su ih vrijedni župljani s okrepom, predvođeni župnikom Dragutinom Šengula. Jutarnji program, igrokaz s lutkama ovaca od kojih je svaka predstavljala jednu od uloga (političar, župnik, planinarka, šminkerica, darkerica, studentica, strankinja…), na kreativan i duhovit način uveo je sudionike u razmišljanje nad geslom. Meditacije su se nastavile i tijekom hoda prvoga dana kod križeva krajputaša, kapelica i crkvi u Zelinskom prigorju gdje su svaki od njih predstavljali jednu od postaja križnog puta. Mještani su dočekivali veliku kolonu sudionika nudeći ih čajem i domaćim kolačima. U kasnim popodnevnim satima nakon cjelodnevnog hodanja po šumama i poljima, uglavnom pod snijegom, stiglo se u Hrvatsko zagorje, Konjščinu gdje je nakon smještaja u osnovnu i srednju školu slijedio večernji program koji je sadržavao multimedijalnu katehezu ponovno baziranu na izgubljenim ovcama našega vremena. Mnogo je mladih pritom iskoristilo i mogućnost za ispovijed, a vrhunac večeri, svečanu euharistiju, predvodio je povjerenik za mlade Domagoj Matošević. Naglasio je, razmatrajući evanđelje o izgubljenoj ovci, važnost upoznavanja Boga koji traži svakog čovjeka, te kroz osobna isustva rada s potrebitima u talijanskoj komuni, Boga koji ide ususret čovjeku.
Nedjeljni hod prema Bedenici ponovno je donosio emotivne susrete s domaćim župljanima koji su se i dalje nesebično trudili krijepiti sudionike. Posebno lijepo je bilo na jedanaestoj postaji, u Beloslavcu, gdje je priređen zajednički ručak.
Završna euharistija održana je u crkvi Svih Svetih u Bedenici, predvođena don Dejanom Turza, povjerenikom za mlade Kotorske biskupije, koji je aktualizirajući nedjeljno evanđelje progovorio o izgubljenom sinu i Milosrdnom ocu. Kroz svoje viđenje ljudi koje je sreo na pohodu, slušajući ih i susrećući ih dva dana uputio im je ohrabrenje za nastavak mladenačkog hoda s Isusom. U organizaciju pohoda uključili su se brojni članovi udruge Ekosspiritus i prijatelji zajednice. Lutke, ovce, izradila je Lidija Momić iz župe Domaslovec, a štap kao zajedničko obilježje izradio je u svojoj stolarskoj radionici Valent Bedenic iz Zeline. Marko Škledar bio je na čelu organizacijskog tima iz Bedenice. Udruga „Srce“ čiji su članovi osobe s invalidetom imali su meditaciju prve postaje a i svojim rukama izradili srce od keramike kojeg su sudionici stavili na svoje naprtnjače i tako simbolično ponijeli članove na svoj hod.
Teško je opisati ljepotu zajedništva, napor puta, radosti susreta s Gospodinom. Organizator vjeruje u plodove ovakvih susreta upućujući mlade u aktivnosti njihovih župa i zajednica u kojima žive. Sljedeći pohod najavljen je za listopad u okolici Donje Stubice.

Radovan Librić

slike 45. PKP

Logarska dolina, 2. do 4. srpnja 2010.

HPD SV. PATRIK
EKOSSPIRITUS – Samobor

LOGARSKA DOLINA – SLOVENIJA (2. – 4. srpanj 2010.)

Dragi članovi, prijatelji, simpatizeri i ostali, HPD Sv. Patrik vam na početku srpnja kad svi već planiraju godišnji ili su mislima već na moru nudi trodnevno vikend osveženje u planini točnije u Alpama.

Iako bi na prvi tren pomislili da je to daleko zapravo je Logarska dolina smještena u Savinjskim Alpama blizu granice Slovenije i Austrije. Boraveći prošle godine tamo jedan naš član je rekao da mu se čini kao da hoda krajolikom iz filma „Gospodari prstenova“. Da li je tako ja vam to neću reći već bi htio to doživjeti zajedno s vama.

Plan puta?
Putovajne će zapoćeti u petak u popodnevnim satima (iza posla), a točno mjesto i vrijeme polaska ćemo dogovoriti naknadno kada se prijave svi zainteresirani. Putujemo osobnim automobilima jer ne očekujemo veliku grupu ljudi. U petak ćemo noćiti u Planinarskom domu Planincev na početku rute koju planiramo obići. U subotu u ranim jutarnjim satima nakon doručka krećemo prema najvišem slapu u Logarskoj dolini i orlovom gnjezdu, te dalje prema obližnjim vrhuncima. Zanima vas kojim? E pa dođite i vidite. Samo ću vam reći da je dio njih preko 2000 m i da se pruža prekrasan pogled na cijelu, ili ajde bar na dio Europe. Na jednom od njih ćemo i spavati u planinarskom domu. U nedjelju nastavljamo hodanje te se obilazno ili nekom već drugom rutom (koju ćemo dogovoriti na licu mjesta) u kasnim popodnevnim satima spuštamo do doma u kojem smo spavali u petak te krećemo put voljene nam domovine.

Vodstva društva nije obišlo cijelu put koji ćemo proći tako da ćemo dio odluka donijeti na terenu spontano, jednostavno i odgovorno.

Što treba znati?
Ako si se odlučila/o planinariti sa nama potrebno je imati odgovarajuću kondicijsku spremu i nešto manji strah od visina jer je ruta dosta zahtijevna i usponi veliki te se dio uspona odvija na stijenama sa sajlama.
Treba biti otvoren za susret s planinom i ljudima, jednostavan, nasmiješen i ne ali spreman da ćemo do kraja puta sve napraviti da ti izmamimo osmijeh na lice.
Na izletu se sudjeluje na vlastitu odgovornost.

Potrebno je nositi planinarsku opremu, dobar ruksak, gojzerice i ostalo za dvodnevni boravak u planini. Potrebno je ponijeti hranu i piće za dva dana, a večeru ćemo moći imati u domovima u kojima ćemo noćiti.

Prijave

Prijave za ovo putovanje (prihvaćajući sve navedene uvjete) su do 28. lipnja.
Troškovi izleta, osim hrane i ostalih delicija bez kojih već ne možete na ovakvim izletima su oko cca 30 eura za cestarinu i gorivo (za jedan auto) i 12-15 eura za jedno noćenje (cijena jednog noćenja s planinarskom iskaznicom).
S velikim nestrpljenjem išćekujući vaše prijave stalno visim na mailu .(JavaScript must be enabled to view this email address) i provjeravam da li me tko kontaktirao na mobitel broja 098-903-8722 (ili 099 220 29 41, ako me ne možete dobiti na predhodni) i postavio kakva dodatna pitanja na koja vrlo rado odgovaram.

Vlatko Granić