“Mogao bih odlučiti vući svoju nesreću posvuda. Ali neću. Ja sam više od svojih ožiljaka.” (Andrew Davidson)
Riječi za tebeStranica 1 od ukupno 1 stranica
Tog lijepog popodneva, 2. srpnja 2010. godine, unatoč povremenom pojavljivanju oblaka, sunce nam je nekako svima jače sjalo jer smo napokon ostavili radni tjedan iza sebe i krenuli put Logorske doline. Puni entuzijazma, dobrog raspoloženje i želje za planinom stigli smo navečer do doma gdje smo se smjestili. Uz večernji ugodni razgovor upoznali smo malo bolje svih jedanaest osoba koliko je sudjelovalo i podsjetili se kakav okus ima slovensko pivo. Pogled na okolicu i strašne kamene vrhove koji strše visoko iznad nas nekima ulijevaju nevjericu da će već sutra biti na njima. Uvjereni kako je čovjek valjda pametniji ujutro, nismo vidjeli smisao da ih uvjeravamo u suprotno. Slijedi spavanje, buđenje, doručak i pokret. Lagani uspon do 50-metarskog slapa Rinka i Orlovog gnijezda (tako se zove birc napravljen od drveta u stijeni, koji svojim izgledom i položajem podsjeća na gnijezo). Čuju se prve oduševljene reakcije dok fotici bilježe nove materijale za osobnu zbirku. Slijedi uspon koji kao da nam želi reći: „ Patrikovci, ali i vas par koji to niste, sa ovom planinom se nije za šaliti.“ Oglušujemo se na to i pokušavamo uhvatiti zrak i ritam za dalje u čemu nam je pomogla okrepa na izvoru samog slapa.
Odmor na Frišofovom domu dolazi kao naručen, upijamo energiju od sunca i hmelja, susrećemo hrvatske planinare koji nam daju svijete kako i što, te krećemo dalje. U popodnevnim satima preko stijena i sajla stižemo do Kmniškog sedla i istoimene kuće. Nakon ručka i odmora oni kojima to nije bilo dovoljno produžuju odmor spavanjem, a nezasitni avanturisti se uspinju na obljižnji vrh Branu. Treći su tražili pogodno mjesto sa pogledom na dolinu gdje će slušati planinu i ona njih, te razgovorom i smijehom produbljivati strara i stvarati nova prijateljstava.
Trećeg dana, a drugog jutra, čekao nas je dug i raznolik put isprepleten kamenim stazama sa sajlama, snijegom, sipinama i za kraj putem kroz šumu. Uspon na Planjavu ozbiljno je upozorio neke da se pozabave svojom formom kako bi im slijedeći ovakav put ipak bio malo ugodniji. Jučerašnja grupa nazasitnih avanturista, s pokojim pridruženim članom, odlučila se još i za uspon na Ojstricu i najtežim mogućim putem spuštanje u dolinu. Za tu avanturu bili su nagrađeni kišom i povećanom dozom adrenalina.
Živi i zdravi sastajemo se u podnožju, na brzinu djelimo dojmove i žurimo se uhvatiti večernju misu. To su nam jako olakšali naši Isusovci iz Palme koji znaju za da je u ljetnim nedjeljama najbolje imati jednu kasnu (20:30h) kako bi ljudi slični nama svoju duhovnu okrijepu u planini mogli okruniti i zajedništvom oko euharistijskog stola. (VG)
Stranica 1 od ukupno 1 stranica