“Mogao bih odlučiti vući svoju nesreću posvuda. Ali neću. Ja sam više od svojih ožiljaka.” (Andrew Davidson)
Riječi za tebeStranica 1 od ukupno 1 stranica
Ideja o križnom putu po planini, uz hod i planinarenje, javila se 1987. godine u zajednici mladih koja se okupljala na vjeronauku pri župnoj crkvi sv. Anastazije u Samoboru. Ohrabreni lijepim iskustvom zajedničkih ljetovanja i željni dodatnih izleta i druženja, odlučili su posjetiti, veći dio godine zatvorene i zaboravljene, kapelice, crkve i križeve samoborske brdovite okolice. Na prvom pohodu, 12. rujna, okupilo se osam sudionika – do kraja vikenda broj je narastao na jedanaest. Kako je rast započeo, više ga nije bilo moguće zaustaviti. Ideja je iz godine u godinu rasla i napredovala, dolazilo je sve više sudionika, uključivale se nove zajednice iz drugih župa i biskupija. Uveden je običaj gesla pohoda, zajedničkog obilježja, hit – pjesme, postaje šutnje, zajedničkog doručka, pisanja teksta križnog puta. I hod i molitva, i molitva i hod.
Nakon rekordnog 23. pohoda oko Požege i Pleternice na kojem se okupilo oko 2300 sudionika, druge biskupije su preuzele ideju samoboraca i počele organizirati i svoje pohode. Tako se danas ovoj pobožnosti pridružuju sudionici u Požeškoj, Varaždinskoj biskupiji i Đakovačo – osječkoj ?????, te na dva mjesta u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Stranica 1 od ukupno 1 stranica