Stranica 1 od ukupno 4 stranica  1 2 3 >  Last »

Održan Ljetni kamp na Velebitu 2010.

Neki taj tjedan čekaju cijelu godinu. Prema njemu traže godišnje odmore, stvaraju planove, maštaju i nadaju se. Gotovo uvijek se isplati i preko svih očekivanja. Velebit nas je ugostio od 12. – 18. srpnja u godini 2010-oj. Velebit nas je počastio sa krasnim, sunčanim danima i neobično toplim noćima. Velebit nas je očarao i zamaglio nam pogled za svakodnevicu kako bi se mogli umorni odmoriti, prazni napuniti, bezvoljni oživjeti.
Na našem starom mjestu u Velikom Lomu, na području NP Sjeverni Velebit, uz posebnu dozvolu, digli smo šatore koje su nam zaista bili smještaj s tisuću zvjezdica. Takva se raskošna ljepota ne može stvoriti ljudskim snagama. Pričalo se da smo dijelili dolinu s tri obitelji medvjeda koji su se ipak uviđano maknuli od naše logorske vatre i buke, za razliku od tisuća obada koji su letjeli za nama kao plašt. Nakon mnogo uboda, žalopojke je prekinuo mudar komentar:  Mi smo došli k njima, a ne oni k nama.“ Morali smo se naučiti suživotu, bez obzira koliko on težak bio.
U kampu je živjelo dvadesetak sudionika, članova i prijatelja HPD Sv. Patrik. Bez obzira jesu li se prizorima koji su nam darovani prepustili prvi put ili tek jedan od mnogih u nizu, na jednaki su se uporni način penjali, spuštali i hodali da bi ih upoznali još više i još bolje. Otišli smo na ogromnu livadu Lubenovac koju više nitko ne kosi i nitko ne pase i koju zbog toga neke buduće generacije više i neće moći gledati. Popeli smo se na Kozjak koji je poseban zbog livada kao iz slikovnica koje se prolaze prema vrhu, a dok smo hvatali dah mogli smo dugo promatrati kako divokoze bez tih problema trče i skaču s kamena na kamen, s livade u šumu.  Pohod po vrhovima Rožanskih kukova je najdraža tradicija gdje svi ostaju bez daha – na sve moguće načine. Tamo se oslanjamo na klekovinu koja se mora čvrsto prihvatiti da bi gore rasla, držimo se sajli i ljestvi, a ponekad i jedni drugih. Iskustvo od kojeg se raste. Držali smo se Premužićeve staze pomažući u obnovi Rossijeve kolibe, odnoseći suvišni i donoseći potrebni materijal. Vratili smo se u planinarski dom Zavižan i u njegovu okolicu, koliko zbog pogleda, toliko i zbog društva koje nas gore uvijek čeka.
Svaki dan bio je obogaćen nekim duhovnim sadržajem kroz razgovor ili zajedničku molitvu, ali i tjelesnim sadržajem preko sprecijaliteta spremljenih na logorskoj vatri. Nakon višegodišnje stanke obnovio se običaj odlaska na izlazak sunca, koji je ispao prilično vjetrovit i oblačan, tako da nastavljamo čekati neku slikovitiju i možda plodonosniju priliku negdje u budućnosti. Bilo je i ponešto zbližavanja s velebitskom travaricom, kako u čisto ženskom, tako i u miješanom društvu. Neki su izgorjeli od sunca, neki se pripalili pri ognjištu, razmjenjivale su se deke i marame, tradicionalno vadila kanta iz bunara, a o počecima nekih filmskih karijeri slušajte na nadolazećem planinarskom križnom putu…
Neprocjenjiva je to prilika da bolje upoznamo sami sebe i svoje sposobnosti i ograničenja, kao i jedni druge, tuđe potrebe i želje, smjehove i tuge. I opet će doći vrijeme sljedeće ljeto kada će se taj tjedan približiti i neki će se ljudi odvažiti, stvarati planove, mašatati i nadati se… Nadamo se da ćete i vi, koji ovo čitate, biti među njima. (KP)

Iznad Lubenovca

Iščekivanje vjetrovitog izlaska sunca

Opuštanje u kampu

Lagana šetnja kroz šumu

Još uvijek šetnja kroz šumu, ali sada uzbrdo

I napokon pravi izazovi u stijeni

NAJAVLJUJEMO Ljetni kamp na Velebitu, 12. - 18. srpnja 2010.

LJETNI KAMP NA VELEBITU
12. – 18. srpnja 2010.
Dragi mladi, članovi HPD Sv. Patrika, planinari…
Planina nas još jednom zove u svoje okrilje da bismo je strpljivo upoznavali, uvijek iznova. Ljetni kamp ove godine održat će se od ponedjeljka, 12. srpnja do subote, 18. srpnja. To je običaj naše udruge već niz godina. Smjestiti ćemo se u poznatoj dolini Velikog Loma (oko 1200 m): pod šatorima, u skromnim uvjetima, kraj logorske vatre, u tišini koju nosi planina. Naše zajedništvo samo će produbiti tu ljepotu. Posjetit ćemo najljepše vrhunce Sjevernog Velebita, vidjeti svemoć Božju na vrhovima i kukovima. Naužiti se pogleda na more i otoke, ali i pogleda u dubine svog srca. Uz planinarenje naš će susret imati i poneki duhovni sadržaj.
Radosno vas očekujemo!

ŠTO TREBA PONIJETI?
 šator (dio šatora posjeduje društvo, ali treba najaviti želju njihovog korištenja prilikom prijava, a iznajmljivanje se plaća)
 vreću za spavanje, podmetač, možda i manju deku
 osobnu odjeću i obuću za tjedan dana (računati na tople dane, ali i izrazito hladne noći)
 čvrste tenisice/gojzerice za hod
 manji ruksak i boce za vodu za svakodnevno planinarenje
 zaštitu od sunca, ali i kišnu kabanicu za slučaj kiše
 pribor za osobnu higijenu; baterijsku lampu s rezervnim baterijama
 osobne dokumente

OKVIRNI PLAN TABORA
ponedjeljak, 12. srpnja
Polazak je iz Zagreba, s parkirališta kod Stare Save u 7, 00 sati. Prijevoz ovisi o broju prijavljenih, ali obično je osobnim automobilima, pa prilikom prijava napomenite imate li automobil kojim možete voziti ili trebate prijevoz – troškovi goriva i cestarina se plaća zajednički, u dogovoru s vozačem i nije uključeno u cijenu.
Slijedi vožnja prema Krasnom, posljednje zaustavljanje u naselju i odlazak do Velikog Loma. Nakon dolaska će se organizirati tabor, podići šatori i smjestiti stvari uz međusobno upoznavanje sudionika i mjesta na kojem ćemo boraviti.

utorak, 13. srpnja – petak, 16. srpnja
Kamp je organiziran tako da nakon jutarnje higijene, molitve i doručka, slijedi uspon na neki od okolnih atraktivnih vrhunaca koji čine NP Sjeverni Velebit ili stroge rezervate prirode uz vodstvo iskusnog vodiča – ovisno o vremenskim uvjetima. Ručak će biti na putu, od suhe hrane koju ćete dobiti svako jutro, a ponesite i plastične boce u kojima ćete nositi tekućinu za hod. Nakon povratka u kamp biti će topla večera, a zatim druženje uz logorsku vatru. 

subota, 17. srpnja
Nakon doručka slijedi raspremanje tabora, završni osvrt na zajednički provedeno vrijeme i povratak prema Zagrebu.
Ako netko želi produžiti svoj boravak za još jedan dan, može prilikom prijava nadoplatiti za boravak do nedjelje u kom slučaju ostaje na proslavi s pečenjem janjeta na ražnju koja se odvija u subotu navečer… što preporučamo.

INFORMACIJE
Martina 098/9397-251 .(JavaScript must be enabled to view this email address) 
Vlatko .(JavaScript must be enabled to view this email address)
U osnovnu cijenu je uključen cjelodnevni boravak na području nacionalnog parka (ulaznice) od ponedjeljka po subote, tri obroka svaki dan (od čega najmanje jedan kuhani – topli obrok), iskusni vodič po planini i svi troškovi organizacije.
PRIJAVE I UPLATE
Prijave se primaju do 28. lipnja.
Uplate u Agenciji „Samoborček“ uz obaveznu prethodnu najavu na mob.098/9397251 ili e-mail: .(JavaScript must be enabled to view this email address)

 

 

Ljetni kamp na Velebitu 2009.

Ljetni kamp na Velebitu 2009. održan je 13. – 19. srpnja i sudjelovalo je četrdesetak planinara i ljubitelja prirode. Okupljeni sa raznih strana domovine i raznih godišta sve je povezala želja za druženjem, stjecanjem novih iskustava, proširivanjem vidika uspinjući se na planinu, ali i napredujući u međuljudskim odnosima. Nacionalni park Sjeverni Velebit već godinama izlazi u susret dozvolom za održavanjem ovog kampa, što sudionike posve približi njegovim najljepšim dijelovima: Hajdučkim i Rožanskim kukovima, Kozjaku, vrhovima oko Zavižana s pogledom na obalu. Tamo je posve lako zamisliti kako su prva hrvatska plemena ostala očarana kada su im po prvi put pred očima otvorili ti isti prizori kojima se divimo i mi,  mnogo stoljeća kasnije.

Posebno obogaćenje kampu bilo je i stalno prisustvo dvojice svećenika: vlč. Roberta Mokrog i vlč. Milana Kerša, koji su svakodnevnim euharistijama i nagovorima boravku na planini pružili posebnu duhovnu notu. Da bi se slavilo Gospodina u vrletima i bespućima Velebita svaki dan nosio se kompletan pribor za misu, uključujući i veliki Misal, što je nekim planinarima dalo i dodatnu priliku za žrtvu. Dugo će se pamtiti improvizirana kuhinja na 1200 metara nadmorske visine koja je zajedničkim naporima uspjela proizvesti delicije poput kotlovine, čobanca i janjetine, ali i desert poput palačinki. Nemoguće je zaboraviti dugačke vruće dane i večernje pokušaje ugrijavanja uz logorsku vatru, podnevne odmore na putu prema vrhuncima kada se jedva čekalo sjesti u hladovinu borika, ledenu planinsku vodu koja kao da stvara ovisnost zbog koje će se barem neki uvijek vraćati na to mjesto.

Vilovito stijenje Velebita uvijek nas iznova podučava novim stvarima o ljepoti, izdržljivosti, upornosti, a zatim i o nama samima, ljudima koji nas okružuju i našem Bogu. Bez obzira upustimo li se u tu pustolovinu samo jednom ili je uvijek iznova ponavljamo, sigurno je samo to da nikako ne možemo ostati jednaki i nepromijenjeni, a takva promjena može biti samo cilj svakog istinskog kršćanskog života.

Katarina Pučar

Stranica 1 od ukupno 4 stranica  1 2 3 >  Last »