„Isuse moj, i sveti Josip bio je vozač kada je vodio Djevicu Mariju na magarcu prema Betlehemu. Blagoslovi sve vozače i one koji svojim vozilima pomažu ljudima stići do cilja putovanja. Vodi ih, brani ih, poravnaj njihove staze da bi mogli sigurno putovati.“ (Majka Terezija)
Riječi za tebeStranica 1 od ukupno 4 stranica 1 2 3 > Last »
Tog lijepog popodneva, 2. srpnja 2010. godine, unatoč povremenom pojavljivanju oblaka, sunce nam je nekako svima jače sjalo jer smo napokon ostavili radni tjedan iza sebe i krenuli put Logorske doline. Puni entuzijazma, dobrog raspoloženje i želje za planinom stigli smo navečer do doma gdje smo se smjestili. Uz večernji ugodni razgovor upoznali smo malo bolje svih jedanaest osoba koliko je sudjelovalo i podsjetili se kakav okus ima slovensko pivo. Pogled na okolicu i strašne kamene vrhove koji strše visoko iznad nas nekima ulijevaju nevjericu da će već sutra biti na njima. Uvjereni kako je čovjek valjda pametniji ujutro, nismo vidjeli smisao da ih uvjeravamo u suprotno. Slijedi spavanje, buđenje, doručak i pokret. Lagani uspon do 50-metarskog slapa Rinka i Orlovog gnijezda (tako se zove birc napravljen od drveta u stijeni, koji svojim izgledom i položajem podsjeća na gnijezo). Čuju se prve oduševljene reakcije dok fotici bilježe nove materijale za osobnu zbirku. Slijedi uspon koji kao da nam želi reći: „ Patrikovci, ali i vas par koji to niste, sa ovom planinom se nije za šaliti.“ Oglušujemo se na to i pokušavamo uhvatiti zrak i ritam za dalje u čemu nam je pomogla okrepa na izvoru samog slapa.
Odmor na Frišofovom domu dolazi kao naručen, upijamo energiju od sunca i hmelja, susrećemo hrvatske planinare koji nam daju svijete kako i što, te krećemo dalje. U popodnevnim satima preko stijena i sajla stižemo do Kmniškog sedla i istoimene kuće. Nakon ručka i odmora oni kojima to nije bilo dovoljno produžuju odmor spavanjem, a nezasitni avanturisti se uspinju na obljižnji vrh Branu. Treći su tražili pogodno mjesto sa pogledom na dolinu gdje će slušati planinu i ona njih, te razgovorom i smijehom produbljivati strara i stvarati nova prijateljstava.
Trećeg dana, a drugog jutra, čekao nas je dug i raznolik put isprepleten kamenim stazama sa sajlama, snijegom, sipinama i za kraj putem kroz šumu. Uspon na Planjavu ozbiljno je upozorio neke da se pozabave svojom formom kako bi im slijedeći ovakav put ipak bio malo ugodniji. Jučerašnja grupa nazasitnih avanturista, s pokojim pridruženim članom, odlučila se još i za uspon na Ojstricu i najtežim mogućim putem spuštanje u dolinu. Za tu avanturu bili su nagrađeni kišom i povećanom dozom adrenalina.
Živi i zdravi sastajemo se u podnožju, na brzinu djelimo dojmove i žurimo se uhvatiti večernju misu. To su nam jako olakšali naši Isusovci iz Palme koji znaju za da je u ljetnim nedjeljama najbolje imati jednu kasnu (20:30h) kako bi ljudi slični nama svoju duhovnu okrijepu u planini mogli okruniti i zajedništvom oko euharistijskog stola. (VG)
Dragi prijatelji!
Kiša nas je spriječila prošli put, ali nadamo se da će lipanj biti pouzdano sunčan za naš projekt. A postoji li ljepši način da završite tjedan u kojem su dva neradna dana? Pobrišite prašinu sa svog bicikla, naoštrite pedale, pozivamo vas na:
Biciklima po Hrvatskoj… Klanjec, 27.06.2010. godine
Plan puta,:
27.06.2010 god. - nedjelja
7:00 h polazak iz Samobora (glavni gradski trg) – vožnja preko Hrastine do Medsava, preko skele do Zaprešića gdje slijedi spajanje s grupom iz Zagreba.
8:00 h polazak iz Zaprešića (na Trgu Mladosti, autobusni terminal, plave zgrade…)
Trasa vožnje:
1,5 km konjički klub Trajbar
2,9 km skretanje lijevo prema Pušći
6,2 km Pušća centar
7,8 km skrenuti lijevo (kod reciklažnih kontejnera)
9,0 km Bobovec
12 km Dubravica
14,7 km Movrač
16 km Kraljevec na Sutli
18,3 km Draše
20,7 km Novi Dvori
22,6 km Stara vodenica, seosko gospodarstvo
24,7 km Klanjec
Ako vozimo prosječno 20km/h trebalo bi nam 2, 5 sata do Klanjca, te je dolazak predviđen oko 10,30 sati. U 11 sati ćemo proslaviti svetu misu u crkvi Navještenja B.D.M., Klanjec. Slijedi vrijeme za odmor, druženje, ručak…
U Klanjcu se može razgledati:
Galeriju Antuna Augustinčića (ulaznica 20 kn; đaci, studenti i umirovljenici 10 kn)
Franjevački samostan
Kapelu sv. Florijana
spomenik Antunu Mihanoviću
Povratak je predviđen u popodnevnim satima.
Ako ste odlučili ići i želite se osigurati da vas nećemo ostaviti u polasku, svakako se javite čim prije Stjepanu ili Aniti, i recite planirate li krenuti iz Samobora ili Zaprešića.
Anita:
091/571 3840
.(JavaScript must be enabled to view this email address),
Stjepan:
091/406 3969
.(JavaScript must be enabled to view this email address)
Ponesite tekućinu, nešto za prigristi i vratiti snagu, majicu za presvući se, zaštitu od sunca!
U slučaju kiše, izlet se odgađa.
Radosno vas očekujemo!
Ekosspiritus, Samobor
Izlet u Samoborsko gorje održan je u subotu 27. veljače a sudjelovalo je dvanaest članova i prijatelja.Za cilj je bilo obići šest planinarskih domova u jednom danu.Uspjelo nam je mada smo na Cerinu došli već po mraku. Možda zato jer su neki ujutro kasnili u dolasku, možda zato jer smo često bili pozivani u kleti na rakijicu, možda zato jer smo gotovo kod svakog doma nešto popili i pojeli, možda zato jer je vrijeme bilo predivno…..koji god razlog bio, glavno je da smo uspjeli u planu.Za one koji su bili podsjetnik a za članove koji su bili negdje drugdje kratki izvještaj.
Sastali smo se između devet i pola deset u Smerovišću. Pred raspelom. Nakon molitve krećemo kroz Slapnicu. Zaustavljamo se u kleti našeg prijatelja Jože koji nam je ostavio ključ. Nedaleko opet naš poznanik poziva na okrjepu s rakijom od kruške Tepke.Kroz vinograde i šumu dolazimo na markirani put koji prilazi iz Slanog Dola do Gostinjca sv. Bernarda. Slijedi uspon do V. Lovnika i Gostinjca.Dom je zatvoren. Ispred njega grupa planinara. Djeluje zapušteno. Snijeg je srušio cijepove i slemenjake krova.Nakon nekoliko zalogajčića domaće češnjovke i špeka nastavljamo put prema Dragonošu. Susrećemo mještane. Franko nam otvara kapelicu. Molimo.
Nastavljamo u pravcu Japetića. Prvo na piramidu. Pogled je fantastičan.Dan stvoren za hodanje, sunčan i bistar. U daljini vidimo Alpe. Vidi se i Triglav. Tražimo pogledima vrhove katedrale u Zagrebu. Ugledali smo ih.U domu na Žitnici poprilično planinara. Ostajemo za ručak. Pohvala domarima. Fino, ukusno, primjerenih cijena.Spust do Velikih Vrata pa preko Kovinšćice uz raspelo do doma na Oštrcu. Još je uvijek sunce. Uz put mnoštvo glavobolki,miriše na proljeće.Spust do doma Ivice Sudnika. Zatvoren. A baš smo htjeli nekaj popiti.Čudimo se da još uvijek n isu sanirani zidovi koji strše već godinama u zrak, nezavršenog krovišta. Tko je započeo ovako veliki projekt s saznanjem da se radovi neće moći završiti?Spust do Šoićeve kuće bio je lagan.Okrijepa. Čudimo se srušenoj nadstrešnici. Pa tek je postavljena.
Po noći krećemo prema Cerini. Zaustavljamo se u Velikom Lipovcu. DVD ima skupštinu. Dragi prijatelji nas časte pićem i kolačima.Vidimo svjetla Cerine. Znamo da nas čeka večera i dragi prijatelji. Preskačemo nabujali potok Javorac i eto nas u toplom prostoru. Domaće krvavice, češnjovke,palačinke….Katarina nas je dočekala. I Vlatko i Marko….večeramo, družimo se. Dolazi Ivka. Ostajemo u razgovoru. Prebiremo dojmove. Bilo je postavljeno pitanje: Može li se svih sedam domova obići u jednom danu? Može tijekom ljeta kad je dan duži…možda se odvažimo.
Link na galeriju slika
