“Mogao bih odlučiti vući svoju nesreću posvuda. Ali neću. Ja sam više od svojih ožiljaka.” (Andrew Davidson)
Riječi za tebeStranica 1 od ukupno 1 stranica
Rođen je u 4. st. u Škotskoj, koja je tada stajala pod rimskom vlašću, od kršćanskih roditelja.Kao mlad provodio je lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kada mu je bilo 16 godina, irski gusari, oteli su ga s tisućama drugih ljudi i prodali ga kao roba u Irsku. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stada u divljini, ropstvo ga je približilo Bogu. Molio je i činio pokoru. Nakon šest godina ropstva čuo je glas koji je obećao da će uskoro biti oslobođen. Pobjegao je od svoga gospodara tako što je našao čamac na točnom mjestu gdje je u viziji vidio i vratio se kući. Studijem se počeo spremati za svećeništvo i brzo bio zaređen za đakona. Vratio se u Irsku kao misionar i ubrzo postao omiljen u narodu. U naviještanju Evanđelja najprije se obraćao kraljevim odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Osnovao je brojne biskupije po cijeloj zemlji i u veo monaštvo. Irski otok je jedna od rijetkih zemalja koja je prihvatila kršćanstvo bez prolijevanja krvi.
Patrik se proslavio kao čudotvorac, a dokazao se i u proricanju budućih događaja. Prema predaji potjerao je sve zmije i ostale otrovne životinje iz Irske. Danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali. Umro je 461. godine, kod irskog grada Downa. Dan sv. Patrika slavi se 17. ožujka. Zaštitnik je Irske i protiv zmijskih ugriza, zbog čega je logično da ga štuju planinari – ljudi koji najviše borave u prirodi. Uz to je dojmljiva njegova upornost, mudrost i hrabrost, te pronalaženja mira i Boga na otvorenom, čemu upravo teže i članovi društva.
Rođen je u 11. stoljeću u plemićkoj obitelji na sjeveru Italije, u gradiću Novaro u podnožju Alpi. To ga je vrlo brzo okrenulo velikoj duhovnosti koju skriva planina, te na glasu kao izrazito pobožan mladić, postaje svećenik. Bio je nadahnuti propovjednik, pomagao siromašnima i pokazao posebnu karizmu brinući za putnike koji su prelazili Alpe za koje je jako dobro znao kakve opasnosti i izazove kriju. Na prijelazu Monte Giove dao je sagraditi dva Gostinjca – planinarska utočišta za planinare: Grande San Bernardo - bliže Aosti i Piccolo San Benardo - na talijansko - francusko - švicarskoj granici. Na tim mjestima do današnjega dana žive i djeluju redovnici po geslu: „Ovdje se Krist slavi, ovdje se Krist hrani“. Cilj je pružiti utočište, okrepu i zaštitu svakom putniku koji prođe tim opasnim putem.
Umro je krajem stoljeća, a njegove moći se danas čuvaju u novarskoj katedrali. Smatra se zaštitnikom planina, planinara, te svih koji zalaze, prolaze ili borave u planini.
Stranica 1 od ukupno 1 stranica